Od siječnja 2016. do prosinca 2019. najviše su relativno rasle plaće radnika s najmanjim primanjima (do 4536 kuna), oko 23 posto.

Ako, pak, imate neto plaću preko 10.240 kuna, ušli ste u krug 10 posto zaposlenih s najvećim plaćama. To pokazuju novi podaci Državnog zavoda za statistiku za zaposlene u pravnim osobama.

No, treba napomenuti kako zbog pravila DZS-a da ne objavljuje najveću plaću, jer je to “individualni podatak”, ne postoje podaci o rasponu najvećih deset posto plaća, pa je onda nemoguće pratiti povećanje tog razreda plaća. Sukladno usporedivim podacima DZS-a, prosječna mjesečna plaća je u periodu od siječnja 2016. do prosinca 2019. narasla s 5646 kuna na 6559 kuna, odnosno za 913 kuna ili 16,1 posto (bez uračunate inflacije). U tom periodu je median plaća narasla s 4945 kuna na 5664 kune, odnosno za 719 kuna ili za 14,5 posto. Median plaća znači da 50 posto zaposlenih prima taj ili manji iznos, a 50 posto prima taj ili veći iznos kao mjesečnu plaću.

Nadalje, podaci DZS-a pokazuju kako je u prošloj godini zabilježeno blago usporavanje rasta plaća u odnosu na rast ostvaren u 2018., za oko jedan postotni bod kod nominalne neto i bruto plaće. Iva Tomić, znanstvena suradnica Ekonomskog instituta u Zagrebu, tim povodom napominje kako je “zanimljivo da ekonomska teorija uz nedostatak radne snage na tržištu rada - o kojem se u kontekstu hrvatskog tržišta rada naveliko diskutira već jedno dulje vrijeme - vezuje znatno izraženiji rast plaća od onoga kojem svjedočimo”.

“Ipak, ovo usporavanje rasta plaća u 2019. je u skladu s općom dinamikom kretanja na tržištu rada, odnosno usporavanjem potražnje za radom i općenito stanjem ekonomskog ciklusa. Naime, bruto plaće su u nominalnom iznosu u 2019. rasle po prosječnoj međugodišnjoj stopi od 3,8 posto. Uz prosječnu stopu inflacije od 0,8 posto u istom razdoblju, proizlazi da je rast plaća u realnim iznosima bio usklađen s rastom ukupne gospodarske aktivnosti”, govori Tomić.

Prema njenim riječima, u 2020. se očekuje nastavak rasta plaća, vjerojatno izraženiji nego u 2019., i to najvećim dijelom zbog povećanja plaća u javnom sektoru. Ali, i privatni sektor će morati dodatno povećati plaće ako misli zadržati postojeće radnike ili zaposliti nove. Posljednje porezne izmjene će također utjecati na rast neto plaća, međutim, ne očekuje se njihov značajniji učinak na povećanje zaposlenosti”, smatra Tomić.

Kada je rast zaposlenosti u pitanju, prema podacima DZS-a, koji nisu konačni, u 2019. u odnosu na 2018. prosječan godišnji broj zaposlenih porastao je za 14.989 osoba (u 2018. u odnosu na 2017. za 40.748) ili za znatno nižih jedan posto u odnosu na 2,8 posto rasta u 2018. Prema podacima HZMO-a, međutim, prosječni broj osiguranika se povećao u 2019. za 36.785 ili za 2,4 posto u odnosu na godinu prije, što je brže od godišnje dinamike iz 2018.

Analitičari HGK pritom tvrde kako se može očekivati da će i nakon korekcije broja zaposlenih, prema DZS-u broj zaposlenih rasti manjom stopom nego 2018. U DZS-u su nam kazali kako nisu oni odgovorni za to što novi podaci o broju zaposlenih temeljenim na podacima Porezne uprave nisu konačni, ali nije odgovorna ni Porezna uprava. Naime, ističu, pravila dozvoljavaju poslodavcima da naknadno mijenjaju te podatke i stoga se sukladno tim naknadnim izmjenama mijenjaju i konačni podaci.

Iva Tomić pritom podsjeća kako DZS svake godine u ožujku revidira podatke o broju zaposlenih za prethodnu godinu, te da se ta razlika zna penjati i do 20.000 ljudi na mjesečnoj razini.

“U rujnu prošle godine DZS je u potpunosti revidirao podatke o broju zaposlenih, što je povećalo ukupnu brojku zaposlenih za preko 100.000 osoba tako da je sad gotovo nemoguće predvidjeti za koliko će se ta brojka promijeniti nakon revizije”, ističe Tomić, dodajući kako se radi o velikom problemu službene statistike.

“Stoga nije ni čudo da se razni analitičari, mediji, ali i druga zainteresirana javnost često oslanjaju na druge izvore podataka, kao što su oni HZMO-a, o broju osiguranika. Ipak, ono što je vidljivo i iz nekih drugih pokazatelja upućuje na usporavanje dinamike na tržištu rada u Hrvatskoj tijekom 2019.”, tvrdi znanstvena suradnica EIZ-a.

Primjerice, navodi, prema podacima Ankete o radnoj snazi u prva tri tromjesečja 2019., broj zaposlenih je porastao tek za 1,3 posto u odnosu na isto razdoblje 2018., dok je dinamika kretanja broja zaposlenih u istom razdoblju 2018. (u odnosu na 2017.) bila na razini 2,3 posto.

“Nadalje, potražnja za radom je tijekom 2019., i prema indeksu online oglasa slobodnih radnih mjesta (OVI indeksu EIZ-a) i prema podacima HZZ-a, osjetno pala u odnosu na 2018. Ovakva vidljiva dinamika usporavanja je potencijalno signal da je nakon izlaska iz recesije tržište rada na određeni način dosegnulo svoj vrhunac. U 2020. se očekuje nastavak trendova započetih tijekom 2019., odnosno usporeni rast novog zapošljavanja. Pitanje je samo koliko je u takvoj situaciji realno očekivati značajniji rast gospodarstva”, naglašava Iva Tomić.