Uzgoj salmonida, prvenstveno atlantskog lososa, u Velebitskom kanalu na lokacijama Jablanac i Lukovo Šugarje, privukao je pažnju medija i javnosti nakon što je početkom godine jak vjetar pokidao dio kaveza zbog čega su ribari po Jadranu lovili losose.
Početkom ovog mjeseca, točnije 3. studenog 2025., Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje prema kojem izmjene zahvata uzgajališta salmonida ne zahtijevaju dodatnu procjenu utjecaja na okoliš, uz primjenu “strogo propisanih mjera zaštite okoliša i praćenje stanja”, no javnost i stručnjaci i dalje izražavaju zabrinutost zbog utjecaja na lokalni ekosustav i skepsu u primjenu propisanih mjera.
Naime, Adriatic Farming na području Velebitskog kanala na lokaciji Jablanac i ispred uvale u Lukovom Šugarju, planira izmjenu uzgojnih kapaciteta unutar izdane dozvole uzgoja količine od 1.000 tona ribe godišnje, a izmjena uzgojnih kapaciteta odnosi se na smanjenje količine uzgoja vrste kalifornijske pastrve u korist vrste atlantskog lososa.
I dok pastrve ne predstavljaju značajniji problem s obzirom da su autohtone vrste, s tim ga je glavna značajna kalifornijske pastrve kakva se uzgaja njezina roza boja mesa koja se dobiva zbog dodatka pigmenta astaksantina u hranu. Astaksantin je prirodni pigment koji kod lososa i nekih drugih vrsta riba (kao i flaminga) uzrokuje crvenu ili ružičastu boju mesa ili perja, a u prirodi ga dobivaju hranom bogatom račićima.
S druge strane, uzgoj atlantskog lososa predstavlja značajan rizik jer nema značajnih prirodnih neprijatelja u našem ekosustavu, a prenosi nove bolesti. Potencijalno, s obzirom da se natječe za istu hranu kao i domaće vrste poput brancina, može smanjiti njihovu populaciju, a u rijekama bi se natjecao s pastrvama.
Kontroverze su dodatno pojačane incidentima bijega lososa iz kaveza, gdje su službeni podaci navodili 300 jedinki, dok nezavisni izvori govore i do 30.000 ribljih jedinki koje su dospjele u prirodni okoliš. O tome, kao i o rizicima uzgoj, detaljno su izvještavali Faktograf.hr i Klimatski.hr. Zbog toga je Adriatic Farming naveo u elaboratu kako je “u uzgajališta moguće je unositi isključivo sterilne jedinke ili samo ženke atlantskog
lososa dobivene razmnožavanjem u kontroliranim uvjetima (all-female populacija)”. Ipak, pitanje je tko će kontrolirati kojeg su spola jedinke u uzgajalištu, a bijeg lososa iz kaveza nije rijetkost, o čemu je također pisao Klimatski.hr.
Hrvatska je jedina zemlja na Mediteranu u kojoj se pokušava uzgojiti atlantski losos – i to s razlogom. Zemlje na sjeveru Europe iskoristile su svoje kapacitete pa je logično širenje uzgajališta.
Tvrtka Adriatic Farming koja je podnijela zahtjev za ovim uzgajalištem, u vlasništvu je NORDIC FISH FARMING AS, Norveška. Adriatic Farming u Hrvatskoj predvodi ovaj oblik akvakulture s planovima za širenje ukupnog kapaciteta u regiji. No ribari, drugi uzgajivači autohtonih vrsta i lokalne zajednice pozivaju na veću transparentnost, rigorozniju kontrolu i kvalitetniju procjenu dugoročnih utjecaja, ističući da bi ekološki rizici mogli nadmašiti ekonomske koristi ako se ne poštuju propisane mjere i ne provode stalni nadzori.
Glavne ekološke mjere koje je propisalo Ministarstvo za ovo uzgajalište uključuju kontrolu otpada, reciklažu nepojedene hrane, sustav automatskog hranjenja i nadzor mogućeg bijega riba. Kako navode, zabrinjava mogući utjecaj izlučevina riba koje mogu izazvati povremenu eutrofikaciju mora u zoni do 400 metara od uzgajališta.
Ipak, stručnjaci su najviše upozoravali na opasnosti koje dolaze od mogućeg bijega riba.
