Neki krivce traže u lošem vremenu, neki u povećanju smještajnih kapaciteta, a drugi u visokim cijenama.

Iako je činjenica da se i na obali može popiti kava za osam kuna i pojesti ručak za većini građana prihvatljivu cijenu, oni koji za takva mjesta ne znaju, često upadnu u zamku preskupe hrane i pića.

120 kuna za srdele s pomfritom na Zlarinu. Mala pizza u centru Splita 90 kuna. Kilogram lubenice u Rovinju 20 kuna, grožđa 80 kuna.

Nisu sve cijene na rovinjskoj tržnici takve, no zbog kilograma smokava za 100 kuna, mjerice malina za 40 kuna ili kile nektarina za 50 kuna, mnogima je prvi posjet tržnici i posljednji.

No situacija nije takva svugdje na obali. Malo jest skuplje, ali podnošljivo. Neki gosti uspoređuju Dubrovnik i Sloveniju, ali pogled nije isti.

Lokalci kažu i da ima hotela u Dubrovniku u kojem je noćenje 7000 eura, ali ima i kava za jedan euro. A neki smatraju da i druge stvari trebaju poskupjeti barem dvostruko tako da isfiltriraju goste koji im dolaze.

Cijenama, ali previsokima, nisu zadovoljni domaći u Splitu, no turisti, čiji je standard viši nego naš, zadovoljni su. Uglavnom, u svakom gradu ima ponešto za svakoga pa razlog praznijih plaža i kafića ipak, čini se, treba potražiti negdje drugdje jer svaka roba na kraju nađe svog kupca.