Za uspjeh u iznajmljivanju obiteljskog smještaja, trebali bismo početi razmišljati kao "pravi" poduzetnici
Usporavanje rasta ponude i stabilizacija stopa popunjenosti na razine prije pandemije sugeriraju da tržište dostiže novu ravnotežu nakon postpandemijskog procvata.
Ključno je zapažanje da su “domaćini fokusirani na profit otporniji”, što je u izravnoj suprotnosti s ranijom percepcijom kratkoročnog najma kao “lakog načina zarade, bez obzira na tržišne uvjete”.
Ovaj pomak od pasivnog prihoda do aktivnog poslovnog upravljanja ključni je temeljni trend u segmentu privatnog smještaja. To ukazuje na temeljnu transformaciju sektora kratkoročnog najma iz početnog, često neformalnog, “divljeg zapada” tržišta u profesionaliziraniju i etabliraniju industriju.
Uspjeh više neće biti zajamčen jednostavnim oglašavanjem nekretnine; umjesto toga, sve će više ovisiti o strateškom upravljanju, operativnoj učinkovitosti i proaktivnom pristupu dinamici tržišta, prenosi CIMERFRAJ.
Domaćini trebaju usvojiti poslovni način razmišljanja, fokusirajući se na optimizaciju, iskustvo gostiju i diferencijaciju kako bi se učinkovito natjecali i održali profitabilnost u aktualnom poslovnom okruženju.
To također podrazumijeva da bi se pojedini, povremeni domaćini mogli teže natjecati s profesionalnim upraviteljima nekretnina ili većim operaterima.
Budući da tržište kratkoročnog najma postaje “sve konkurentnije”, jednostavno pružanje osnovnog mjesta za spavanje više nije dovoljno. Podaci dosljedno naglašavaju snažnu i rastuću potražnju za “jedinstvenim”, “personaliziranim”, “autentičnim” i “iskustveno orijentiranim” boravcima.
To uključuje specifične pogodnosti poput wellness sadržaja, namjenskih radnih prostora, jedinstvenih arhitektonskih rješenja i velikih vanjskih površina. Vlasnici privatnog smještaja moraju prepoznati da diferencijacija više nije luksuz, već strateška nužnost.
Ona bi mogla zahtijevati prilagodbu poslovnih modela, među pojedinim domaćinima i razmatranje prelaska na dugoročni najam ili aktivnim angažmanom u promociji rezervacija izvan glavne turističke sezone.
I dalje postoji značajna prilika za razvoj turističkih usluga manje poznatim destinacijama, dok bi privatnim smještajem napučeni popularni gradovi, poput Splita ili Dubrovnika, mogli zabilježiti nižu prosječnu popunjenost. Manje poznata područja često aktivno nastoje privući turiste na održiviji način, čime pridonose uravnoteženijem regionalnom razvoju i potencijalno nude manje regulatornog trenja i veći potencijal rasta za pronicljive domaćine.
Iz svega navedenog može se zaključiti da će uspjeh pojedinca u turizmu i privatnom smještaju budućnosti ovisiti o sposobnosti prilagodbe, inovativnosti i predanosti održivim praksama, uz učinkovitu komunikaciju i promociju svojih vrijednosti na nestalnom i izbirljivom tržištu turističkog smještaja.
