Najnovija istraživanja pak govore u prilog koncentriranju na samo jednu ili dvije dionice

Iako burzovni savjetnici predlažu svojim klijentima da u svoj portfelj ugrade raznolikost kroz najmanje 12, pa čak do 30 različitih dionica, posljednja istraživanja pokazuju da najveći prinos ostvaruju investitori koji posjeduju samo jednu ili dvije dionice, prenosi Business.hr.

Ipak, taj podatak može zavarati, pa je najbolje primijeniti taktiku raznolikosti, ali i koncentracije na jednu ili dvije dionice istodobno, piše za CNN Money Jason Zweig.

Iako bi se prema istraživanjima moglo učiniti da se isplati napustiti pravilo raznolikosti ulaganja i primijeniti pravilo "manje je više", takva će taktika na kraju ipak prije donijeti manje nego više.

Ideja o portfelju od 12 do 30 dionica datira još iz 1960. godine kada je još Burton Malkiel, autor klasika "A Random Walk Down Wall Street" ustvrdio da je diversificirani portfelj glavni alat u borbi protiv rizika.

Treba uzeti u obzir činjenicu da su tada burzovna kretanja bila daleko monotonija nego što su to danas, kada indeksi "skakuću" gore-dolje u daleko većim frekvencijama. Upravo Malkiel 2001. revidira svoju teoriju i tvrdi da je danas potrebno 50 različitih dionica da pruže "sigurnost" koju je nekad davalo samo njih 20.

Najnovija istraživanja pak govore u prilog koncentriranju na samo jednu ili dvije dionice. Najveći prinos su ostvarili investitori koji posjeduju samo jednu dionicu. Oni su zaradili od 0,8 do čak 4,8 posto više od većine investitora s raznolikijim portfeljem. Također, oko 8 posto investitora s najvećom zaradom imali su samo jednu dionicu.

Ti podaci, premda potpuno točni, ne otkrivaju pravu istinu jer iako vlasnici jedne dionice puno zarađuju, oni i gube više od onih s raznolikom portfeljem. Drugi razlog je da najveću razliku donose "superdionice". Od 10.000 dionica na američkom tržištu uvijek ih ima nekoliko koje se nalaze u kategoriji za sebe. Treba se samo sjetiti Microsofta i njegovog povrata investicije od 9000 posto. (Ipak, većina superdionica u pravilu su dionice nepoznatih tvrtki.)

Upravo sretni vlasnici tih dionica donose prividnu prednost investitorima sa samo jednom dionicom.

S druge strane vlasnici raznovrsnog portfelja imaju samo malo bolje šanse da uhvate i svoj portfelj i superdionicu, ali i kada uspiju, ona nema tako izražen efekt kao kod vlasnika sa samo tom dionicom.

Dakle, tajna se krije u raznovrsnom portfelju i istodobno u koncentriranom portfelju na samo jednu ili dvije dionice. Nerješiva "kvaka 22" ima rješenje. Treba primijeniti dvostruku strategiju, zaključuje Zweig.

Prvo treba oko 90 posto portfelja uložiti u investicijski fond koji posjeduje stotine i tisuće različitih dionica, što garantira određenu sigurnost, a zatim sa 10 posto sredstava treba krenuti u lov za novim Microsoftom ili Googleom. Za odluku kamo uložiti tih deset posto potrebno je dosta istraživanja i dobre procjene koja tvrtka tek treba postati hit na tržištu.

Potraga može pružiti i zabavu, a ulaganjem 90 posto u raznolike dionice minimalizira se rizik, ali deset posto investicije nudi i nadu u veliku zaradu.