Rastuće cijene žitarica uzrok su brige oko cijena hrane diljem svijeta. No, za farmere koji siju pšenicu, kukuruz i druge usjeve, potencijal novih zarada je teško zanemariti

Rast svjetskih cijena žitarica potaknuo je američke farmere da prošire zasijane površine kako bi povećali dobit na pšenici, kukuruzu i soji, a postoje i zahtjevi da se u proizvodnju uključe i veliki pojasi zemljišta obuhvaćeni programima zaštite prirode, izvješćuje u subotu Glas Amerike (VOA).

Rast cijena žitarica povećava pritisak da se dio od 14 milijuna hektara u vlasništvu savezne vlade, obuhvaćenih programima obnove prerije i divljih staništa, pretvori u obradive površine.

Rastuće cijene žitarica uzrok su brige oko cijena hrane diljem svijeta. No, za farmere koji siju pšenicu, kukuruz i druge usjeve, potencijal novih zarada je teško zanemariti.

Ministarstvo poljoprivrede SAD procjenjuje da se takvoj dobiti nadaju farmeri diljem svijeta uz, kako se ove godine očekuje, porast uroda pšenice, riže i drugih žitarica.

Dužnosnici kažu da će globalna proizvodnja pšenice slijedeće godine dostići novi rekord, sedam posto više nego 2007., zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima i rekordnim tržišnim cijenama pšenice.

SAD je najveći svjetski izvoznik pšenice, od koje najveći dio raste u području srednjeg Zapada poznatom kao "žitorodni pojas". Upravo tu je i pritisak za povećanjem proizvodnje najveći.

Erica Peterson, iz Komisije za pšenicu savezne države Sjeverna Dakota, kaže da neki vlasnici zemljišta u toj državi sada obrađuju zemlju koja je godinama stajala neobrađena ili je bila dio programa zaštite prirode.

"Prije samo nekoliko godina više se isplatilo ostaviti tu zemlju neobrađenu, kad su cijene pšenice bile tri ili četiri dolara po bušelu (1 bušel pšenice = 27 kilograma). Sada, ako mogu dobiti za tu pšenicu 8, 9, 10 dolara po bušelu, onda je očito da im je ekonomičnije koristiti tu zemlju za nove usjeve". kazala je Peterson.

U Sjevernoj Dakoti, kao i u nekim drugim saveznim državama, problem je naći dobro obradivo tlo koje već nije u poljoprivrednoj obradi ili se ne koristi u neke druge svrhe.

Bruce Babcock, direktor Centra za razvoj poljoprivrede na Sveučilištu Iowa, kaže da je pritisak za proširenje obradivih površina počeo još lani, a sada je samo sve jači kako rastu cijene žitarica.

"Prošle smo godine vidjeli rast cijena žitarica od 20-30 posto, a obrađene su površine porasle za jedan posto. Sada, cijene žitarica rastu daljnjih 40 do 50 posto, pa me ne bi začudilo da se zasijane površine ove godine povećaju za više od dva ili tri posto".

Jedan od najvećih mogućih izvora nove obradive zemlje je 14 milijuna hektara koje savezna vlada drži pod programom zaštite okoliša. Prema tom saveznom programu, vlada ove godine plaća gotovo dvije milijarde dolara vlasnicima zemlje u zamjenu za to da oni na njoj siju travu, te sade prirodno grmlje i drveće. Pristaše tog programa tvrde da se njime ostvaruju bitne koristi u borbi protiv erozije tla, u poboljšanju kakvoće zraka i voda, te da se pružaju prirodna staništa pticama i drugim divljim životinjama.

Kada su prošle godine istekli desetogodišnji ugovori zemljoposjednika sa saveznom vladom, deseci njih su istupili iz programa i obradili svoju zemlju za usjeve.

Bruce Babcock kaže da je jedna od alternativa otimanju zemlje iz programa zaštite prirode, da se potencijalno poljoprivredno tlo potraži u nekoj drugoj zemlji. Brazil, Rusija i dijelovi supsaharske Afrike obiluju zemljom koja može biti namijenjena poljoprivredi. Babcock smatra da cijene žitarica neće dugo ostati visoke, jer farmeri i u SAD-u i drugdje već rade na povećanju proizvodnje.