Grizući nokte, svi su čekali ponedjeljak (30.06.) kada je američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) izašlo s hrpom novih podataka i predviđanja

Špekulanti, trgovci, analitičari, agro stručnjaci, kada ih se pita što će biti s cijenama hrane u ovoj godini, svi odreda odgovaraju da u sljedeća dva-tri mjeseca treba detaljno sagledati gubitke od poplava i procijeniti stanje biljaka (misli se na SAD). Većina ih naglašava da se konkretni rezultati mogu očekivati tek u kolovozu. Vjeruje se da će cjenovna razina, koju su postigli soja i kukuruz, ostati na ovim visinama. Iako je tržište hranom globalno, cijene prvenstveno diktira SAD, jer su premoćno najveći svjetski proizvođač i izvoznik.

Prošli tjedan kukuruz je preskočio psihološku granicu od 8 dolara po bušelu (315$/toni) pošto su negativne vijesti pljuštale sa svih strana. Kiše su nakon mjesec dana preobilnog padanja znatno smanjile količinu posađenog kukuruza, a vrućina koja je pred vratima tek treba „napasti" korijenje koje je zbog mnogo vlage, plitko.

Grizući nokte, svi su čekali ponedjeljak (30.06.) kada je američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) izašlo s hrpom novih podataka i predviđanja. Uglavnom, kukuruz je dobio malo hladnog tuša jer se pokazalo da štete nisu biblijskih razmjera, kako su svi govorili, a posađene površine su veće od onih procijenjenih u travnju. Uz to nagovještaju se dobre atmosferske prilike u narednim tjednima.

Zanimljivost je ta da USDA za svoje izvještaje ne koristi nikakve high-tech alate (npr. satelitske snimke), već dobri stari telefon. Nazovu oko 1.000 seljaka, pa to izgleda ovako: Halo! Koliko ste hektara kukuruza posijali? Koliko je visok? Kako vam se čini stanje klipa? Zbog ovakvog spartanskog načina prikupljanja i obrade podataka, sustav ima mnoge kritičare.

Soja se polako otima kontroli jer se očekuju povijesno niske rezerve u ovoj i 2009. godini. U odnosu na travanj, površine u SAD pod sojom neznatno su smanjene, no zabrinutost bi mogla doći tek kada se objave podaci o gubicima od poplava na Srednjem zapadu Amerike (države Illinois, Iowa, Indiana). Uzevši u obzir ovaj tjedan, pa gledano unatrag godinu dana, soja je poskupjela vrtoglavih 90%. To vjerojatno najbolje znaju (i osjećaju) oni koji kupuju sojine medaljone i sojino mlijeko.

Pšenica se donedavno smatrala robom koju se mora 'shortati' (prodati, pa kupiti kad pojeftini). U ovoj godini očekuje se puno bolji urod od prošlogodišnjeg, kojeg su suše znakovito smanjile. Očekivani svjetski porast zaliha je 15% (na 132 milijuna metričkih tona). Da ne bi bilo sve idealno pobrinuli su se potrošači koji su podigli potražnju iznad očekivanja.

Američki proizvođači stočne hrane učetverostručili su kupovinu pšenice jer je povoljnija u odnosu na kukuruz, uz to i svijet traži više, pa se izvoz preko luka u meksičkom zaljevu značajno povećao. Ovaj mali minus (-2,63%) na tjednoj razini rezultat je unovčavanja pozicija velikih fondova, koji su si uzeli u zadatak preko „dugog vikenda" (Dan nezavisnosti) prežvakati sve brojeve i odlučiti se kojim putem dalje.
Kriza 70-ih ili?

Situacija sa robama svih namjena, boja, mirisa i okusa (nafta, zlato, čelik, plin, kava, soja, šećer itd.) kojima cijene neumoljivo grabe naprijed, ponukala je vodeće brokere i analitičare najvećih banaka da zavire u arhive i potraže brojeve iz 70-ih. Podsjetimo, tada je zbog velike naftne krize došlo do naglog povećanja cijena svih roba.

Najveći uzročnik rasta cijena hrane bio je tadašnji SSSR koji je obogativši se naglo na nafti, počeo sumanuto kupovati sve žitarice i uljarice. Cijene su otišle u nebo. Uzevši u obzir i inflaciju, u razdoblju od 1973-74, kukuruz je bio skuplji 40%, pšenica i soja 60%, u odnosu na današnje cijene. Stanje se stabiliziralo do kraja desetljeća.

Posljednjih 30 godina trend je bio kontinuirano padanje prosječnih cijena hrane, sve do unatrag godinu-dvije. Tad nastupa na scenu pojačana potražnja za hranom iz brzorastućih ekonomija (Indija, Kina) koji naglo mijenjaju prehrambene navike, a pojavljuje se i „novi SSSR" kako tepaju etanolu mnogi eksperti za hranu.

Seljaci diljem svijeta desetljećima su imali istu razinu potražnje za hranom, te nisu ništa ulagali u nove tehnologije i metode agro-biznisa. I na kraju, hrana je postala čista investicijska špekulacija. Tog momenta nije bilo u 70-ima, no sada je tu i jako utječe na porast cijena. Iako je ta makroekonomska slika dosta crna, za utjehu, ne očekuje se dostizanje vrhunaca iz 70-ih godina prošlog stoljeća.