Pozitivna nula ni jučer, osobito nakon pozitivnog starta i "gužve" koju je izazvala INA, nije djelovala odveć ohrabrujuće, ali danas se doima gotovo alarmantnom

Tri najpoznatija europska burzovna indeksa jučerašnju su trgovinu zaključili s dnevnim rastom vrijednosti između 1,8% i 2%, dok je CROBEX, usprkos početnom entuzijazmu, „nabacio" manje od jednog - boda.

Pozitivna nula ni jučer, osobito nakon pozitivnog starta i "gužve" koju je izazvala INA (ZSE:INA-R-A), nije djelovala odveć ohrabrujuće, ali danas se doima gotovo alarmantnom. Jer što uopće očekivati od današnje trgovine na Zagrebačkoj burzi u uvjetima obnovljene ofenzive pesimista na globalnoj razini? Azijski burzovni indeksi su jutros, baš kao i terminski ugovori na europske indekse, tragom negativnog obrata na Wall Streetu (bez obzira na zamjetno jeftiniju naftu) redom popadali na negativan teritorij, signalizirajući potpunu predaju optimista, uvjerenih kako je pad globalno prepoznatljivih benchmarka u duboki minus (veći od 20%) pouzdan signal bear marketa.

Doduše, činjenica da su se prodavatelji širom Europe i Aziji u prvom redu okomili na dionice financijskih institucija donekle ide na ruku akterima na domaćem tržištu kapitala, jer domaći bankovni sektor za sada ne daje naslutiti bilo kakve probleme u pogledu financiranja kreditne ekspanzije. Negativne implikacije subprime krize praktički nemaju nikakvih dodirnih točaka poslovanjem hrvatskih banaka, okrenutih tradicionalnim instrumentima ekspanzije, i za sada nisu predstavljale ozbiljniju prijetnju još uvijek relativno visokim profitnim maržama.

Međutim, jesu li te činjenice zaštitile dionice domaćih banaka od korekcije? Nisu! Štoviše, već i izvedba dvaju najvećih igrača na tržištu djeluje prilično sumorno, obzirom je Zagrebačka banka (ZSE:ZABA-R-A) u odnosu na početak godine zabilježila pad cijene dionica od gotovo 40%, dok je Privredna banka (ZSE:PBZ-R-A) u minusu od gotovo 48% (usporedbe radi, CROBEX u promatranom razdoblju bilježi pad od oko 33%). Naravno, sada bi se trebalo osvrnuti na ekstremne valuacije koje su tijekom prošle godine „pumpali" euforični investitori, nimalo kritički primjenjujući jednake multiple i na male i na velike, premda potonji ni u kom slučaju nisu i ne figuriraju kao potencijalne mete za preuzimanje. No to zapravo nije ni bitno. Uostalom, prenapregnute valuacije (u usporedbi s razvijenim tržištima) ionako mogu u najvećoj mjeri objasniti duboku korekciju na domaćem tržištu kapitala.

Puno je važnija činjenica da bankovne dionice, barem do sada, nisu mogle poslužiti kao adekvatan zaklon od dominacije pesimista, te se jednako tako doima vrlo vjerojatnim da domaće tržište kapitala neće biti pošteđeno novog vala korekcije, samo zato što su financijske institucije primarna meta prodavatelja na svjetskim tržištima.