U uvjetima uzlaznoga trenda i vladavine optimista na tržištu, marljivo sakupljanje dionica od strane jednog ili više kupaca doista teško može proći neopaženo

Tijekom proteklih godinu dana, uglavnom obilježenih kaosom i masovnim odljevom kapitala koji je na mahove poprimao razmjere panične rasprodaje, analitičari su, opisujući odnos snaga na financijskim tržištima širom svijeta, često koristili termin 'sellers' market.

Dotičan se izraz koristio kao sinonim za dominaciju pesimista, koji su u uvjetima viška ponude čvrsto držali konce igre, diktirajući tempo i cijene na tržištu. Drugim riječima, aktivnost kupaca, temeljena bilo na fundamentalnim odnosima (uobličenima u vrlo iznimno prihvatljive multiple), ili pak na ekstremnim pozicijama indikatora tehničke analize, praktički ništa nije mogla promijeniti na stvari.

Ništa bolja situacija nije bila niti na domaćem tržištu kapitala, na kojem je većina izdanja, kulminacijom korekcije u prvom kvartalu ove godine, postala talac snažnog pritiska s prodajne strane, sustavno gubeći na vrijednosti bez obzira na news-flow i ine faktore koji bi trebali određivati cijenu pojedine dionice u određenom vremenskom periodu. Umjesto toga, valuacije dionica pretvorile su se u vrlo jednostavnu funkciju ponude i potražnje, a zaraditi se moglo valjda samo prikladnim timingom day trading strategije.

Međutim, sve ranije navedeno zapravo se lako može utrpati i u posve drugačiji kontekst. Jer jednako tako kao što se dugotrajna korekcija može okarakterizirati terminom „sellers' market", slabašna potražnja je, koliko god to paradoksalno zvučalo, jednostavno čini pravim - rajem za kupce. Naravno, one dugoročno orijentirane, koji su u stanju ignorirati kratkoročne oscilacije, fokusirajući se na duži vremenski horizont. Jer samo u takvim okolnostima agresivnija akumulacija dionica može proći posve - nekažnjeno. U uvjetima uzlaznoga trenda i vladavine optimista na tržištu, marljivo sakupljanje dionica od strane jednog ili više kupaca doista teško može proći neopaženo, i u pravilu izaziva „prilagodbu" cijene, dodavanjem odgovarajuće premije kojom ulagači pokušavaju kvantificirati utjecaj pojačane potražnje.
No u trenutnim okolnostima, većina ulagača, nastupajući na tržištu uglavnom u ulozi prodavatelja, zadovoljava se već i sa činjenicom da zbog izraženije potražnje može lakše (i možda bezbolnije) „istresti" pojedine dionice iz svog portfelja.

Odličan primjer za to je Veterina (ZSE:VERN-R-A), u čijem je slučaju nastanak obveze za objavu ponude za preuzimanje evidentiran 25. ožujka. No kontinuiranu akumulaciju dionica bilo je relativno lako uočiti i puno prije. Uostalom, u nepuna tri mjeseca, vlasnika je promijenilo gotovo 70% ukupnog broja dionica, a sve to odrađeno je u rasponu od najnižih 80 do najviših 110 kuna. Usporedbe radi, IPO cijena, fiksirana tijekom listopada prošle godine, iznosila je 100 kuna, dok je prosječna vagana cijena po kojoj su do kraja ožujka realizirane transakcije na burzi bila niža od 104 kune. Iz čega proizlazi kako je, prema grubim kalkulacijama, kupac platio manje od 4% premije za preuzimanje, i naknadno ju, objavom konkretne ponude, velikodušno povećao na 10%. Cijena - prava sitnica. Uostalom, već tijekom zadnjeg kvartala prošle godine, u kojem se euforija vrlo brzo „izgubila", cijena dotičnih dionica je praktički bez konkretnog povoda, čak i kad izostavimo već tradicionalno spektakularnu burzovnu premijeru, sugerirala dvostruko veću premiju, dosežući i 120 kuna.

Nedugo nakon toga, stiže i „slučaj" Belišće (ZSE:BLSC-R-A). Jer od 25. travnja, kada je of IFC-a preuzeo paket od 20% vlasničkog udjela, Duropack je sustavno povećavao svoje pozicije u vlasničkoj strukturi. Istodobno, Belišće je valjda jedna od rijetkih domaćih dionica koja je ovogodišnjim rekordom (1.172 kune), a da nije postavljen u prvih nekoliko dana siječnja, nadmašila prošlogodišnji maksimum (940 kuna). Paradoks leži u činjenici kako je navedeni rekord postavljen početkom veljače, nakon kraće serije milijunskih prometa na dnevnoj razini, dok je Duropack svoje „pozicioniranje" platio znatno jeftinije. Od IFC-a je poveći paket dionica preuzeo po cijeni od 925 kuna, nakon čega je cijena dionica ostala zarobljena u rasponu između 949,5 i 775 kuna. Vagani prosjek za posljednja tri mjeseca ukazuje na otprilike 924 kune, dok se Duropack još tjednima ranije našao nadomak praga od 25% vlasničkog udjela i nastajanja obveze za objavu ponude za preuzimanje. Usto, prosječan dnevni obujam trgovine nakon krupne promjene u vlasničkoj strukturi u odnosu na prošlogodišnji je prosjek porastao za oko 50%, nedvojbeno sugerirajući aktivniju ulogu kupaca. A cijena? Nakon jučerašnjih 8,4 milijuna kuna prometa (najviše u nepuna dva mjeseca)? Ostala ispod 800 kuna. Pa ima li boljeg scenarija za kupca?