U uvjetima kronične nestašice prerađivačkih kapaciteta na globalnoj razini, modernizacija dviju rafinerija u vlasništvu najveće domaće naftne kompanije napreduje vrlo sporo i obiluje brojnih zastojima i odgodama.  

Štoviše, u kuloarima se čak može čuti i scenarij prema kojem bi jedna od rafinerija bila - višak. Uz to, INA (ZSE:INA-R-A) raspolaže i više nego solidnim (dokazanim) rezervama, barem u odnosu na svoju veličinu, a može se pohvaliti i zapaženom pozicijom u segmentu maloprodaje u regiji. A da je nafta tražena roba nije potrebno previše naglašavati, jer čak i nakon intenzivne jednomjesečne korekcije, cijena sirove nafte u odnosu na početak godine uvećana je za gotovo četvrtinu, što je prinos koji je u promatranome razdoblju praktički bilo nemoguće „iskopati" na tržištima kapitala.

Pa ipak, konkretan je interes u kontekstu preuzimanja najveće domaće naftne kompanije za sada iskazao samo MOL, a Vlada je učinila sve da tako i ostane. Poigravajući se najprije idejom o zamjeni dionica s mađarskom kompanijom, pri čemu su visoki državni dužnosnici navodili doista svakojake, najčešće smiješne ili u najboljem slučaju čudne razloge. Nakon toga se naprasno odustalo od iduće faze privatizacije, i umjesto toga, zajedno s mađarskim partnerom najavljena objava ponude za preuzimanje koja može samo učvrstiti pozicije MOL-a u vlasničkoj strukturi INA-e.

Stoga negativna reakcija ulagača, kao posljedica odustajanja OMV-a od neprijateljskog preuzimanja mađarskog rivala, zapravo i ne čudi previše. Naravno, još je uvijek prerano govoriti o tome je li OMV doista digao ruke od ovog dijela Europe, posebice stoga što sada, barem nominalno, ima nešto više prostora za manevar. No zajedničko djelovanje Vlade i MOL-a od samoga je početka bio najsporniji detalj u cijeloj priči, zbog kojega je fraza o ravnopravnom tretmanu svih zainteresiranih kupaca cijelo ovo vrijeme bila najobičnija floskula. I shodno tome, šanse da OMV doista prihvati izazov i uključi se u igru u najboljem su slučaju, ako ne manje, a onda ostale iste kao i prije.

I zbog toga će puno toga ovisiti o aplikaciji defenzivne taktike u režiji institucionalnih investitora, koji su danima „podgrijavali" cijenu dionica, braneći je na okruglih 2.900 kuna. Takav se nastup na tržištu lako može protumačiti kao određena vrsta pritiska koji ima za cilj osigurati višu cijenu preuzimanja, no samo ukoliko se takva taktika nastavi i idućih dana, do objave konkretne ponude za preuzimanje. Bilo kakav drugi scenarij zapravo jamči silaznu putanju dionica INA-e.