Svježi je kapital na pristojnoj udaljenosti od tržišta kapitala, zbog čega je manevarski prostor u uvjetima niske razine likvidnosti bitno sužen, a aktivnost investitora uglavnom se svodi na „reciklažu" skromnih sredstava kojima raspolažu

Usprkos anemičnoj trgovini i tek šačici likvidnijih izdanja, neslavan rekord iz 2007. godine, postavljen početkom siječnja, koji podrazumijeva svega 14,5 milijuna kuna redovnog prometa, nominalno jučer ipak nije srušen, piše Seebiz.eu

Navedena je brojka nadmašena za svega nekoliko milijuna kuna, no još uvijek je riječ o iznimno lošem rezultatu koji, za razliku od prošlogodišnje brojke, uključuje i nekolicinu relativno svježih izdanja što su se u međuvremenu, putem inicijalne javne ponude, pojavila na domaćem tržištu kapitala. Zbog čega bi se jučerašnja kulminacija letargične trgovine s pravom trebala smatrati „dnom dna", signalizirajući suzdržanost, ili još bolje, silnu averziju investitora spram rizika. Uostalom, čim od jučerašnje brojke oduzmemo HT (ZSE:HT-R-A) i Magmu (ZSE:MGMA-R-A), koji početkom prošle godine nisu bili ni blizu najvišoj burzovnoj kotaciji, realizirani se promet spušta ispod 14 milijuna kuna.

S druge pak strane, pedesetak milijuna kuna, koliko je iznosio dnevni prosjek redovnog prometa Zagrebačke burze tijekom svibnja, svojedobno se doimalo iznimno skromnim, no u kolovozu su stvari u tom pogledu otišle još dalje. Ili bolje rečeno, još niže. Naime, dnevni se prosjek redovnog prometa u prvoj polovici kolovoza spustio na svega 35 milijuna kuna, čime bilo kakvo „oduzimanje" (u svrhu izjednačavanja) postaje suvišno. Jer dotična je brojka znatno lošija i od siječnja prošle godine, kada je prosjek sveden na otprilike 42 milijuna kuna. Ukoliko se pak izuzme INA (ZSE:INA-R-A), koja je već mjesecima nedvojbeno prvo ime domaćeg tržišta kapitala, i kao takva je u stanju generirati solidan obujam trgovine, prosjek se u kolovozu spušta na mizernih 22 milijuna kuna dnevno. I mogle bi se tako raditi usporedbe unedogled, a zaključak bi bio uvijek isti.

Svježi je kapital na pristojnoj udaljenosti od tržišta kapitala, zbog čega je manevarski prostor u uvjetima niske razine likvidnosti bitno sužen, a aktivnost investitora uglavnom se svodi na „reciklažu" skromnih sredstava kojima raspolažu. I zbog toga nam ostaje tek nadati se kako će saga o preuzimanju najveće domaće naftne kompanije u skorije vrijeme biti privedena kraju, čime bi se oslobodio dio „zarobljenog" kapitala. Naravno, i dalje ostaje upitno na koji će način taj kapital biti upotrijebljen, no za očekivati je da će makar djelić toga završiti nazad na burzi. U suprotnom, letargija više neće biti samo obilježje ljetnih mjeseci.