Jedino što tržište u ovom trenutku dijeli od bezdana su mirovinski fondovi, čija je intervencija u travnju zaustavila negativan trend

Sukladno teoriji, rastući obujam trgovine u pravilu služi kao potvrda prevladavajućeg trenda na tržištu. Koji je u ovom slučaju negativan, pa rast prometa mnogima ionako nepodnošljivu situaciju čini još lošijom, piše Seebiz.eu.

Na ovim prostorima možda još i više, jer su još uvijek pomalo neiskusni investitori skloniji ekstremima (bilo da je riječ o pozitivnom ili negativnom predznaku). Vidjeli smo to u uvjetima posvemašnje euforije, kada su se (za domaće prilike) ogromne količine kapitala uporno slijevale na tržište kapitala, višestruko nadmašujući ponudu, a zatim smo imali prilike vidjeti na djelu taj mehanizam i u uvjetima raširene rasprodaje. Tada je panika, u pojedinim slučajevima uvjetovana i vrlo konkretnim razlozima (kao što je primjerice margin call), iznjedrila, uvjetno rečeno, sjajne rezultate u kategoriji ostvarenog prometa.

Travanjski je oporavak također obilježila visoka aktivnost investitora, kojom je dnevni prosjek unutar tjedna (5day average) u kategoriji redovnog prometa Zagrebačke burze premašivao i sto milijuna kuna, da bi se zatim doslovno prepolovio, koincidiravši s novom, ali ovoga puta blažom korekcijom, nakon što je pozitivan trenda jednostavno ostao bez daha (ili u ovom slučaju - izraženijeg prometa).

Taj isti prosjek se tijekom druge polovice kolovoza kretao ispod 40 milijuna kuna (najmanje u cijeloj ovoj godini), a nakon što je višetjedna stagnacija CROBEX-a zamijenjena novom korekcijom, dobrim dijelom isprovociranoj zbivanjima na globalnoj razini, promet je, pogađate već, ponovo počeo rasti. Pritom lako razumljivu analogiju savršeno upotpunjuje podatak kako je, s indeksom Zagrebačke burze na najnižoj razini u posljednja dva mjeseca, jučer prikupljeno 78 milijuna kuna redovnog prometa, što je, eto, najviše u nepuna dva mjeseca.

A dobrih vijesti ni za lijek. Umjesto toga, dio institucionalnih investitora uglavnom je „zabavljen" grčevitom borbom za održavanje likvidnosti, koja bi u velikoj mjeri mogla determinirati izvedbu domaćih dionica. I baš zbog problema s (ne)likvidnošću, fundamentalni indikatori i valuacije postaju posve irelevantne, kao što je to uostalom slučaj i na razvijenim tržištima kapitala, gdje su čak i AAA izdanja postala - bezvrijedna. Naravno, ne baš doslovno, već činjenicom da je i najkvalitetniju aktivu, bilo da je riječ o dionicama, obveznicama ili kojekakvim egzotičnijim kategorijama financijskih instrumenata, bez značajnog diskonta bilo praktički nemoguće utržiti (likvidirati).

A taj bi scenarij na domaćem tržištu kapitala lako mogao doživjeti reprizu. Jedino što tržište u ovom trenutku dijeli od bezdana (svježeg negativnog rekorda za ovu godinu) su mirovinski fondovi, čija je intervencija u travnju zaustavila negativan trend.