Zasad najbolje stojimo sa strujom jer vlastitom proizvodnjom, ovisno o hidrologiji, zadovoljavamo prosječno oko 80 posto potreba

Jedan od najvažnijih dijelova nove energetske strategije bit će analiza sadašnjih proizvodnih, prijenosnih i distribucijskih kapaciteta te procjena budućih potreba za energentima. Hrvatska je danas poprilično ovisna o uvozu energenata jer uvozimo 50 posto potrebnih energenata, a ako se brzo ne donesu ključne odluke o strateškim investicijama u energetski sektor ta će situacija za desetak godina biti mnogo gora, izjavio je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Damir Polančec.

Prema njegovim riječima, sad uvozom podmirujemo oko 40 posto potreba za prirodnim plinom, od 23 do 24 posto potrošnje električne energije te 80 posto potrošnje nafte i naftnih derivata. Koliko velika ovisnost o uvozu energije može biti opasna najbolje se vidjelo prije dvije zime kad je zbog ukrajinsko-ruskog spora u vrijeme najvećih hladnoća znatno smanjena isporuka ruskog plina, a mnogi strahuju da bi i kriza oko Gruzije sa zaoštravanjem odnosa NATO-a i Rusije mogla stvoriti probleme u izvozu ruske nafte i plina.

Zbog toga, ali i brzog rasta potrošnje svih važnijih energenata, stručnjaci upozoravaju da treba što je moguće više istraživanjem i gradnjom vlastitih energetskih izvora smanjiti ovisnost o uvoznim te diverzificirati opskrbne pravce za uvoz energenata, što je jedan od Vladinih razvojnih prioriteta. Nužna su stoga velika ulaganja u nove elektrane, naftna i plinska polja, naftovode, plinovode i terminal za LNG, kako manjak energije ili njena previsoka cijena ne bi postali ograničavajući čimbenik razvoja.

Hrvatska se ne ubraja među zemlje bogate energentima pa stručnjaci procjenjuju da će zbog stalnog porasta potrošnje i sve veće iscrpljenosti domaćih resursa, sadašnjih 50 posto tzv. primarne energije (nafta, plin, uvozna struja, ugljen) koju uvozimo do 2025. narasti na čak 80 posto. Zasad najbolje stojimo sa strujom jer vlastitom proizvodnjom, ovisno o hidrologiji, zadovoljavamo prosječno oko 80 posto potreba. No ukupna bilanca poprilično ovisi o hidrologiji jer pola HEP-ovih proizvodnih kapaciteta čine hidroelektrane. Zato se prije svega planira gradnja termoelektrana na plin i ugljen.

Dodatni razlog za njihovu gradnju je to što se posljednjih godina potrošnja struje prosječno povećala tri do četiri posto godišnje, a postupno će zbog dotrajalosti biti zatvoreno više termoelektrana. Istodobno, sve je manja ponuda struje na europskom tržištu, a njena se cijena ubrzano povećava. Zato HEP do 2015., uz ulaganja veća od 2,1 milijardu eura, planira sagraditi nove elektrane, ukupne snage veće od 1600 megavata, a stalno poboljšava i dalekovodne veze s okolnim državama, po čemu se ubrajamo među najbolje zemlje u Europi, rekao je predsjednik Uprave Ivan Mravak.

Novi blok TE-TO Zagreb bit će gotov u jesen, a hidroelektrana Lešće na Dobri potkraj 2009. Na jesen počinje i gradnja velikog trećeg bloka TE Sisak, pri kraju su pripreme za gradnju termoelektrane na plin u Slavoniji, snage 400 megavata, a postojeći stari prvi blok TE Plomin na ugljen zamijenit će se novim, koji će usprkos mnogo većoj snazi ispuštati dvostruko manje štetnih čestica, ističe Mravak.

HEP sve više investira u obnovljive izvore energije. Ove godine s Austrijancima kod Knina kreće u prvu fazu projekta vjetroelktrane, snage 60 megavata, a do 2010. će dovršiti i drugu fazu, snage 40 megavata. Ujedno sa zagrebačkim Dalekovodom kod Breze planira gradnju vjetroelektrane, snage 38 megavata, a Končar montira svoju prvu vjetroelektranu u zaleđu Splita.

Mravak je napomenuo da se HEP zbog ubrzanog rasta potrošnje, postupnog prestanka rada starih termoelektrana te ograničenih mogućnosti priključenja obnovljivih izvora (maksimalno 400 megavata) na elektroenergetski sustav prije svega mora orijentirati na konvencionalne elektrane koje ne ovise o ćudima prirode. Zbog postupnog zatvaranja sve starijih termoelektrana i daljnjeg rasta potrošnje do 2020., prema Polančecovim riječima, planira se izgradnja novih elektrana, snage 3500 megavata (među njima je vjerojatno i nuklearka), u što će trebati uložiti više od četiri milijarde eura. Vlastitom proizvodnjom prirodnog plina Ina pokriva oko 60 posto godišnje potrošnje od gotovo tri milijarde prostornih metara, a ostatak uvozi iz Rusije.

Domaća proizvodnja će se privremeno povećati realizacijom projekata Sjeverni Jadran i Međimurje. No, to neće trajati dugo zbog postupnog iscrpljivanja većine kontinentalnih polja. Istodobno se očekuje još brže povećanje potrošnje jer će velike količine plina trošiti i nove HEP-ove termoelektrane te modernizirane Inine rafinerije. Zato se planira gradnja velikog LNG-terminala kod Omišlja na Krku te više novih dobavnih pravaca za uvoz plina preko susjednih država (Mađarske, Srbije, Crne Gore i Albanije). Zbog velike razlike u zimskoj i ljetnoj potrošnji plina potrebno je sagraditi barem još jedno skladište plina.