Doduše, za novu bi korekciju bilo doista prilično jednostavno okriviti neutažene apetite javnog sektora

Nakon negativnog odgovora domaćih investitora na jučerašnje pitanje („Tržište želi rasti?"), ostalo nam je tek ispratiti godinu na izmaku i kloniti se bilo kakvih pokušaja predviđanja budućih događaja, pa makar i na kraći rok.

Jer jučerašnja aktivnost ulagača bila je u suprotnosti s pozitivnim predznakom koji je dominirao na većini svjetskih tržišta kapitala, dok vijesti iz korporativnog sektora ionako već dulje vremena nemaju nikakvoga utjecaja na izvedbu dionica, zbog čega je iz jučerašnjeg 'posrtanja' teško izvući bilo kakav iole smislen zaključak. Doduše, za novu bi korekciju bilo doista prilično jednostavno okriviti neutažene apetite javnog sektora, i dovesti ih u izravnu vezu s negativnom izvedbom CROBEX-a, obzirom je, paralelno s novom aukcijom trezorskih zapisa s vrlo izdašnom kamatnom stopom (većom od 7%), redovan promet na Zagrebačkoj burzi ponovo sveden u prilično skromne okvire (na svega 28 milijuna kuna).

A u tom bi tonu mogao proteći i dobar dio iduće godine, obilježen kroničnim nedostatkom raspoloživog (slobodnog) kapitala s jedne, te pojačanim potrebama za državnim zaduživanjem s druge strane. Očito je riječ o konkurentskim segmentima financijskog tržišta, a u uvjetima skromnog dotoka svježeg kapitala, većini investitora izbor uvelike olakšavaju fiksne kamatne stope, koje instrumente tržišta novca, poput trezorskih zapisa, čine neusporedivo atraktivnijima u odnosu na dionice, odnosno, neizvjesne perspektive domaćeg tržišta kapitala.

Pa ipak, ostaje realno utemeljena nada kako se ovako očajna izvedba dogodine ipak neće ponoviti, makar će dobar dio ulagača vjerojatno još neko vrijeme biti na oprezu, pozorno osluškujući vijesti iz korporativnog sektora. Jer implikacije globalne krize još je uvijek teško nazrijeti, a sva je prilika da ono najgore još uvijek nismo vidjeli. Što, naravno, ne znači da i iznimno tmuran scenarij već nije ukalkuliran u aktualne cijene dionica.