Kad je u pitanju usporedba cijene rada u Hrvatskoj s 15 zemalja koji nam konkuriraju u prerađivačkoj industriji, najskuplji smo

Od svih naglasaka iz analize Svjetske banke 'Konvergencija Hrvatske s Europskom unijom' najviše je pozornosti izazvala ocjena da su hrvatski radnici preplaćeni i neproduktivni. Navodi se, među ostalim, kako su plaće u industrijama Slovačke i Mađarske 25 posto niže u odnosu na Hrvatsku iako je produktivnost u tim zemljama veća

Od hrvatskog radnika, nastavlja Svjetska banka, jeftiniji je čak i slovenski iako mu je plaća 30 posto veća od hrvatskog, ali je produktivnost u Sloveniji 45 posto viša do Hrvatske.

Ovim podacima jedan od čelnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ivan Tomac suprotstavlja prihode koje hrvatski poslodavci u industriji energetike, kemije i nemetala ostvaruju po jednom zaposlenom.

'U energetici se, primjerice, prihod po radniku kreće oko milijun i pol kuna. Neke tvrtke povećale su prihode po zaposlenome i nekoliko puta zadnjih godina. Je li to mala produktivnost?', pita se Tomac.

Kad su u pitanje plaće radnika u industrijskom sektoru, Tomac upozorava kako su radničke plaće u tvrtkama sedam do čak 25 posto manje od isplaćene prosječne plaće u tim tvrtkama. To znači, nastavlja, da masu plaća u tvrtkama bildaju visoka menadžerska primanja.

Direktor Gastro grupe i bivši član Uprave Konzuma Drago Munjiza ocjenjuje kako je dokument Svjetske banke u dijelu koji se odnosi na produktivnost radnika potvrdio tezu o postojanju dvije Hrvatske. Jedna Hrvatska, kaže Munjiza, predstavlja javnu upravu i državne tvrtke, a druga je privatni sektor.

'Nisam nikada radio u državnom sektoru gospodarstva, a pretpostavljam da je stav Svjetske banke kako se tamo radi premalo i uz lošu organizaciju i previsoku cijenu rada. Što se tiče privatnog sektora, tu sam prošao dosta toga i slobodno mogu reći da se radi i previše, i za premalu plaću', ističe Munjiza.

Kad je u pitanju usporedba cijene rada u Hrvatskoj s 15 zemalja koji nam konkuriraju u prerađivačkoj industriji, najskuplji smo, tvrdi predsjednik Udruge industrije pri HUP-u Vladimir Kovačević.

'Neosporno je da su plaće u bruto iznosu u nas veće nego u 15 zemalja koje nam konkuriraju, primjerice, u tekstilnoj i drvnoj industriji. I minimalne plaće, kada ih promatramo u istome odnosu, u nas su najveće. Morate znati da je u radnointenzivnim djelatnostima trošak rada i do 40 posto svih troškova. Druga je stvar što neto plaće našim radnicima ne mogu pokriti troškove života, što nitko ne spori', navodi Kovačević.

Razrađujući tezu o neradnom i preplaćenom radništvu u Hrvatskoj, Svjetska banka upozorava kako takvo stanje potiče sama država, među ostalim i tako što brojnim skupinama omogućuje da bolje žive na socijali nego od rada.

Sve upućuje na to da se izvor svih problema nabrojenih i u studiji Svjetske banke, nalazi u državnoj administraciji, odnosno u političkoj eliti koja njome upravlja bez ikakve ideje i želje da mijenja pogrešno postavljene odnose i navike u zemlji.