Sve je više uvoznih proizvoda koji se reklamiraju kao izvorni dalmatinski pršut

Nakon što su poslovno krahirale tvrtke Tankerkomerc i Mataš, koje su proizvodile značajne količine dalmatinskih suhomesnatih proizvoda u Posedarju i Jasenicama - na zadarskom području, nekoć vrlo poznatom po izvrsnim pršutima, pancetama i šokolu, opstali su samo manji proizvođači koji zajedno ne stanu ni na prste jedne ruke: Puntica d.o.o., poduzeće za proizvodnju i trgovinu suhomesnatih proizvoda vlasnika Slavka Ćoze iz Vinjerca i obrtnik Dim i sol vlasnika Ante Alvira iz Zemunika Donjega, te nekoliko mesara čije mesnice proizvode i suhomesnate proizvode poput mesnica Lukin iz Zadra koje imaju i vlastitu klaonicu i proizvodnju pršuta, pancete, kobasica i drugih proizvoda.

Manji proizvođači Tankerkomerc i Mataš bili su najpoznatiji proizvođači, s najvećim plasmanom a od svojih su proizvoda uspjeli stvoriti i prepoznatljiv brend, barem u hrvatskim okvirima, piše Slobodna Dalmacija . Nije tajna da su povlačili i najviše državnih poticaja i potpora, za razliku od manjih proizvođača kojima su ostajale tek mrvice. Nakon zapadanja u poslovne teškoće, cjelokupna proizvodnja svela se upravo na manje proizvođače sa zadarskog područja koji se nisu ‘preračunali' u poslovnim planovima.

- Proizvodim isključivo pršute, sirovinu sam kupujem, otprilike 20 do 25 tona godišnje. Pršute prodajem za 98 kuna (s PDV-om) i sve što proizvedem prodam, i to kod kuće, gdje mi je i proizvodnja na prostoru od 600 kvadratnih metara. Moji su kupci ugostitelji, ali i znalci pravoga pršuta, jer radim isključivo pravi dalmatinski pršut koji je 99 posto isti kao i tradicionalni koji se oduvijek radio na području Dalmacije. Kod mene kupuju i za razne prigode, a sve je više i stranaca koji dođu i kupe pršut za sebe i prijatelje - kaže Ante Alvir koji se pršutima bavi već 17 godina. Za proširenje kapaciteta Alvir nema nikakvih planova jer se "pokriva koliko je dug" odnosno koliko može platiti, proizvesti i naplatiti.

U marketing ne ulaže ni kune, a najbolja mu je reklama činjenica da onaj tko kupi jednom, dođe opet. Jer baš poput naziva obrta, njegovi pršuti, kaže, sadrže samo sol i dim, a sve se odvija pod strogim veterinarskim nadzorom. Meso nabavlja u Slavoniji i Mađarskoj, jer se vlastiti uzgoj svinja ne bi isplatio. Nelojalna konkurencija Vinjeračka Puntica ima nešto ambicioznije planove, i to vezane uz pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Proizvode oko 7 tisuća pršuta, do dvije tisuće panceta i isto toliko šokola, ali vlasnik Slavko Ćoza kaže kako već dvije godine čeka građevinsku dozvolu za rekonstrukciju pršutane kojom bi kapacitet proširio na 20 tisuća komada pršuta, a proizvodnju u potpunosti prilagodio propisima u Europskoj uniji.

- Sami smo i prepušteni nelojalnoj konkurenciji na tržištu, praktično bez ikakvih potpora. Pršutane nisu uspjele ući ni u pretpristupne fondove Europske unije, zbog nekakvog propusta u nadležnim ministarstvima. S druge strane, sve je više uvoznih proizvoda koji se prepakiraju i prodaju pod nazivom dalmatinskog pršuta, a dolaze u zadnje vrijeme najviše s područja Splitsko-dalmatinske županije. Ipak, vjerujem da je u ovome poslu budućnost kod nas u Zadarskoj županiji koja ima sva klimatska obilježja za proizvodnju izvornog dalmatinskog pršuta - zaključuje Ćoza.

Na tržištu ima puno patvorina pršuta, mesa kojemu se dodaju nitrati i razni drugi sastojci za ubrzano sušenje, okus, čak i boju.

Oko dalmatinskog pršuta vlada nered, a već dvije godine traje zastoj u Udruzi proizvođača izvornog dalmatinskog pršuta oko realizacije projekta pod nazivom "Standardizacija i zaštita autohtonog dalmatinskog pršuta" i stvaranja brenda "Dalmatinski pršut", kaže vinjerački proizvođač.

Vrlo je teško, ako ne i nemoguće, doznati koliko uopće proizvođača suhomesnatih proizvoda ima na zadarskom području, kao i "najobičniji" podatak kao koliko je Zadarska županija proizvela pršuta u prošloj godini.