"Zeleno zlato", dodatak prehrani u prahu na bazi bilja proizvod je u kojeg je uloženo milijun kuna. U projekt, kojeg vodi Društvo za socijalnu ekologiju "Zeleno zlato", uključene su socijalno ugrožene obitelji zbog čega je riječ o, za hrvatske prilike, iznimno rijetkom primjeru socijalno osviještenog poduzetništva, no sam proizvod se, i nakon više od dvije godine "obijanja ureda", još uvijek ne nalazi na tržištu.

-Imamo uskladištene robe u vrijednosti pola milijuna kuna po maloprodajnoj koju ne smijemo staviti na tržište. Imamo trideset i jednu socijalno ugroženu obitelj koja za nas radi, od čega su 60 posto povratnici, i to u Glini, gradu koji je statistički najsiromašniji u državi. Imamo gotov proizvod, dogovorenu distribuciju, sve je spremno. Da se ostvario naš plan, mi bismo ove godine u našem projektu imali 100 obitelji, kazao je predsjednik Društva za socijalnu ekologiju „Zeleno zlato" Ognjen Andrić na predavanju "Zeleno Zlato - super-hrana s Banije" održanom u srijedu, 27. srpnja 2011. u Studentskom klubu "Božo Lerotić".

Ideja od zadarske "mišance"

Predavanje je održano u sklopu 20. Sajma zdrave hrane i tradicijskih proizvoda "Dani sunca" kojeg organizira udruga "Eko-Zadar". U "Eko-Zadru" smatraju kako bi, ukoliko bi se birokratske prepreke svele na razumnu mjeru, sličan projekt imao potencijala i na zadarskom području, tim više što je i sama ideja, kako je rekao Andrić, potekla od zadarske "mišance". Projekt je, inače, sufinanciran sredstvima finske i nizozemske vlade koje su ukupno donirale 35.000 eura. Otkupljeno po cijeni od 10 kuna za kilogram svježeg bilja, bilje se posebno razvijenom tehnologijom prerađuje u fini prah koji se predstavlja dodatak prehrani i spada u kategoriju super-hrane koja je danas jedan od segmenata u prehrani i farmaciji za kojeg se tržište najviše zanima.

-Procedura stavljanja proizvoda na tržište zahtjeva da prođete preko Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na Prehrambeno-tehnološki institut, pa tek onda na Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi gdje se mora sastati povjerenstvo. Za preradu bilja morate imati minimalne tehničke uvjete, zato smo pokušali napraviti proizvod pa naći nekog tko će pakirati. Kontaktirali smo farmaceute, ali to je značilo da će oni staviti svoje cijene. Rekli smo: „Nema šanse!" Što nam se dogodilo u postupku deklariranja? Proizvod je trebalo deklarirati kao dodatak prehrani i stavili smo da „jača imunitet, čisti organizam, pospješuje apsorpciju hrane", što je vrlo skromno s obzirom na proizvode koji se nalaze na tržištu a imaju „čudotvorne moći".

Na Prehrambeno-tehnološkom institutu su nas vratili i rekli: „Možete napisati da pomaže jačanju imuniteta, a ovo sve drugo ne možete". Na Zavodu za javno zdravstvo su rekli: „E ne, nego treba pisati da može pomoći jačanju imuniteta", da bi u Ministarstvu rekli: „Ne dolazi u obzir. Možete napisati da pomaže jačanju obrambenih snaga organizama ili da je za vitalnost". Između svakog tog odgovora smo čekali šest mjeseci. Rekli smo: „Neka bude za vitalnost.". Zatim smo čekali tri mjeseca da nam jave da može pisati „za vitalnost", ali onda su rekli da ponovo moramo pokrenuti cijeli postupak. Sad čekamo da prođu godišnji odmori da se povjerenstvo ponovo sastane, ispričao je Andrić dodajući kako sa svim time „Codex alimentarius" zapravo nema ništa, ili makar - ništa novog.

Bačeno bogatstvo

„Codex alimentarius" se kod nas primjenjuje od 2005. ili 2006. Ušao je na mala vrata zato jer je netko to potpisao, a da nije čitao, zato jer ljudi koje mi plaćamo iz poreza ne rade svoj posao, dodao je Andrić koji je rekao i kako proizvodnja i prodaja super-hrane, bez obzira na sve administrativne zapreke, imao mnogo potencijala.

Najpoznatije su goji-bobice koje su se počele saditi u i Hrvatskoj. Potrebno je samo reći ljudima da, primjerice, umjesto krumpira sade batate, slatki krumpir koji se prodaje po četiri puta višoj cijeni. Tržište postoji, imate u gradovima bogatih ljudi kupuju skupu zdravu hranu iz uvoza, a imamo siromašne ljude koji su okruženi bogatstvom. Uzmimo primjer kolostruma, a to je prvo mlijeko nakon poroda krave. Kolostrum možete kupiti samo iz uvoza. Samo na Baniji se, kod par kooperanata koje poznajem, godišnje baci 1.000 litara kolostruma. Ne možete ju staviti na tržište; procedura je takva da se ne isplati, upozorio je Andrić.