Zašto je smanjen broj ribarskih alata? Pored ostalog i zbog toga što se nabavljaju moderniji brodovi kojima nisu potrebni ti alati

Hrvatski ribari su ili lijeni ili nesposobni. A možda nemaju i toliko potrebne ribarske sreće ili su im, pak, talijanski opustošili more, pa nemaju što loviti. Nije, međutim, isključeno da dio ulova ne evidentiraju?, piše slobodnadalmacija.hr

Možda ništa od toga, ali na takve zaključke navodi nas netom objavljena informacija Državnog zavoda za statistiku prema kojoj je lani ulov, odnosno uzgoj morske ribe, unatoč osjetno povećanoj ribarskoj floti, pet posto manji nego 2009. godine. Prošle godine su hrvatski ribari, što ulovili, što uzgojili 63.252 tone morske ribe. To je osjetno manje nego godinu dana ranije kada je bilo 66.619 tona. I ulov i uzgoj plave ribe pao je sa 53.659 na 50.303 tone ili pet posto.

Lani su hrvatski ribari tržištu isporučili 2208 tona kamenica i dagnji ili 15 tona više nego godinu dana ranije. Također, ulov lignji i lignjuna povećan je sa 180 na 213 tona, sipe sa 62 na 82 tona, dok količina ulovljenih hobotnica pala sa 146 na 141 tonu. Modernije ribarice - manje alata.

Plava riba, inače, čini 89,2 posto ukupnog ulova i uzgoja hrvatskih ribara. Ulov najzastupljenije plave ribe - srdele manji je sedam posto i umjesto 28.805 tona, koliko je ulovljeno 2009. godine, lani je taj ulov pao na 26.749 tona. Za jedan posto pao pao je i ulov inćuna. Što se tiče tune, prošle je godine u ribarskim mrežama završilo 3980 tona te ribe od čega je iz kaveza izvučeno 3592 tona, a tek 388 tona ulovljeno „divljaka“.

Godinu dana ranije ribari su tržištu isporučili 4819 tona tune, što je 17 posto više nego 2010. godine. Neobično je da je ovakva lošija ribarska „žetva“ uslijedila u godini kada je osjetno povećan broj ribara (sa 3886 na 3995), baš kao i ribarskih plovila i to sa 3886 na 4029 brodica, te 445 na 477 većih ribarskih plovila. Paradoks je da je u isto vrijeme, bilježi službena statistika, iz uporabe povučen veliki broj ribarskih alata tako da ih je u pogonu manje između 13 i 32 posto.

Lani su u pogonu bile 1254 povlačne koćarske mreže, a godinu dana  ranije čak 1850. Broj plivarica je smanjen sa 841 na 709, a potegača sa 1011 na 803. Dužina mreža stajaćica smanjena je sa 17,63 milijuna na 15,33 milijuna metara... - Otkud vam to da smo nesposobni? Prava je istina da sada žanjemo što smo sijali posljednjih deset-petnaest, pa i više godina. Mi koji smo ogrezli u ovom poslu, a ja sam duže od 30 godina profesionalni ribar, znali smo kamo sve to vodi i godinama smo upozoravali nadležne što treba činiti. Nažalost, nitko nas nije slušao.

U ministarstvima su nam se ismijavali, činili nas ludim, a sada se svi iščuđavaju što nam pada ulov - kaže ugledni tribunjski ribar Branko Ferara, koji je godinama u vrhu ribarske organizacije i udruženja pokušavao stvari popraviti i staviti na svoje mjesto. - Sa žaljenjem moram kazati da nisam uspio i sada sam se povukao sa svih funkcija. Nažalost, ja se više ne bavim ribarskom politikom, ali se ona bavi mnome - kaže Ferara.

On pri tom ukazuje i na strašan „rat“ pod morem koji izaziva tuna a gdje ceh, pored ostalog, plaćaju i ribari. - Plavu ribu nam otjeraše tune. Upravo jutros sam se čuo s kolegama s riječkog područja. Noćas zbog toga 80-tak ribara kod Malog Lošinja nije imalo što raditi - ističe Branko Ferara. Na isti problem upozoravaju i kaljanski ribari.
- Točno je da nam tuna otjera plavu ribu, osobito srdelu. Međutim, ozbiljan je problem i što se lovi nedorasla riba, srdelica koja bi se morala vratiti u more. Tu su problem i svjetla koja se koriste pri izlovu. Ona su nekoliko puta jača negoli je to bilo ranije.

Talijani su svoj dio Jadrana devastirali, pa su u međuvremenu uveli rigorozne mjere zaštite. Mislim da bi odgovorni u državi morali poslušati domaće ribare i osigurati uvjete za održiv razvoj koji će garantirati dovoljno ribe i budućim generacijama - kaže nam ribar Davor Rakvin iz Kali: - Na žalost, ova će godina biti još gora. Nema govora da je statistika takva zbog utaje ulova, to zanemarive količine. Strašno je pala i potrošnja ribe na domaćem tržištu. Mi bismo nekad na ribarnici u Zadru dnevno prodali i po tisuću kašeta, a sada prodajemo tek 50-ak kašeta srdele.

U Zagreb ode tek pet - šest tona. Dakle, najveći dio završi u preradi ili izvozu, a to nije moguće utajiti. Nedostaju nam skladišta. Imate dobar ulov, ali ribu nemate gdje skladištiti. Tek sada se nešto čini u Kalima i u Stankovcima. Drugi je problem što su ribari, zbog skupog goriva, osjetno smanjili svoj radijus kretanja u potrazi za ribom.

Ranije bi se riba iz sjevernog Jadrana spuštala prema jugu. Danas zbog tuna u moru već se zaustavlja oko Pule ili do Unija. Ranije smo lovili velike količine oko Dugog otoka i Molata. Skupo gorivo nas sprečava da idemo dalje u potragu za plavom ribom - pojašnjava Radoslav Kolega s Kali koji je 30-ak godina profesionalni ribar.

 SD/eZd