Tvrtka INAgip, u suvlasništvu Ine i talijanskog ENI-ja, planira izgradnju još pet platformi za eksploataciju plina u sjevernom Jadranu, doznaje tportal iz elaborata o utjecaju zahvata na okoliš, koji je INAgip u tu svrhu predala Ministarstvu zaštite okoliša.

Prema podacima iz elaborata, novih pet platformi trebalo bi biti aktivno između 20 i 30 godina, tijekom kojih se očekuje ukupna eksploatacija plina u količini od 9,4 milijarde kubnih metara. To bi, prema sadašnjim cijenama, predstavljalo vrijednost od oko 20 milijardi kuna.

Iz elaborata je vidljivo da bi se zahvaljujući INAgipovim investicijama sljedećih godina trebala značajno povećati proizvodnja plina na Jadranu, s obzirom na to da tvrtka trenutačno raspolaže sa 17 platformi, a uskoro bi ih trebala imati 28. Naime, uz najnovijih pet, navodi se da je u tijeku dovršenje izgradnje još šest njih, za koje je okolišna studija rađena 2008. godine.

Koji su rokovi gradnje i koja je vrijednost investicije u nove platforme, u INAgipovom elaboratu nije navedeno, a ništa više nismo doznali ni iz odgovora Ine na naš upit. Iz Ine su nam poručili tek da nakon spomenutog elaborata slijedi ishođenje lokacijske dozvole, izrada rudarskih projekata i glavnih projekata za ishođenje građevinskih dozvola te da će realizacija ovisiti o rezultatima istražnih radova u narednom periodu.

Nije nam odgovoreno ni kada se može očekivati početak proizvodnje sa šest platformi po okolišnoj studiji iz 2008. godine, za koje se u elaboratu navodi da se dovršavaju. No za te platforme, čija je ukupna eksploatacija plina bila procijenjena na 5,5 milijardi kubika, svojevremeno se u medijima procjenjivalo da će se investicija kretati oko 300 milijuna dolara, pa se može pretpostaviti da ulaganja u pet platformi iz novog projekta neće biti manja, s obzirom da je riječ o znatno većim kapacitetima. Da je riječ o izrazito visokoj cijeni ulaganja, vidljivo je i iz godišnjeg izvještaja Ine, u kojem stoji da je samo Ina, dakle bez talijanskih partnera, do kraja 2010. u sjeverni Jadran uložila čak 4,6 milijarde kuna.

INA i ENI osnovali su INAgip 1996. godine s jednakim udjelima, a komercijalna proizvodnja na Jadranu počela je 1999. godine, pri čemu je najveći skok u proizvodnji zabilježen 2006, kada je u rad pušteno rekordnih sedam platformi, nakon čega je proizvodnja na moru premašila proizvodnju plina na kopnu. Osim INAgipa, na Jadranu još dvije platforme ima tvrtka Edina, koja je u suvlasništvu Ine i talijanskog Edisona.

Prema podacima Ine, njezina ukupna proizvodnja prirodnog plina iznosila je 2010. godine 2,33 milijarde kubika, od čega na kopnu 0,92 milijarde kubika, dok je Inin udio u proizvodnji plina s polja na Jadranu bio 1,4 milijarde kubika. Platforme za plin najveću proizvodnju ostvaruju na početku eksploatacije, a pet novih platformi ukupno bi prema projekcijama iz elaborata trebale na početku davati blizu 0,9 milijardi kubika, dok bi onih šest u izgradnji na početku proizvodnje davale blizu 0,7 milijardi kubika.

Iako u elaboratu za najnovijih pet platformi nema podataka o poreznim efektima, u elaboratu za šest platformi odobrenih 2008. godine stajalo je da bi država samo u prvoj godini proizvodnje mogla ubrati oko 274 milijuna kuna poreza, pa se može očekivati da bi porezni efekti novih pet platformi bili i veći, s obzirom na veće kapacitete. Krene li INAgip s ovim investicijama, to bi mogla biti dobra vijest i za domaće tvrtke, poput brodogradilišta Viktor Lenac, koje je dosad izgradilo čitav niz platformi INAgipa i Edine.