U prikazu novih potrošačkih navika digitalnog doba, iscrtava se nekoliko mogućih scenarija, od kojih je dobar dio već u testnoj fazi

'Svojevremeno se govorilo kako će prodaja putem kataloga dokinuti klasične trgovine, zatim se strahovalo od TV šopinga, a danas se najviše spominje online kupnja koja bi mogla zamijeniti odlazak u trgovinu.' Tim je riječima Terry Lundgren, direktor američkog trgovačkog lanca Macy's u tjedniku The Economist, reagirao na najave kako fizičke trgovine neminovno gube primat pred online kupnjom. Istina, u doba ekonomske krize, jedino sektor online trgovine bilježi znatni rast, često i dvoznamenkasti, dok se u domeni klasične kupovine bilježi u najboljem slučaju stagnacija, a u većini slučajeva i lagani pad.

No prije no što futurolozi i brojni marketinški stručnjaci proglase i konačan kraj anakrone epohe fizičkog odlaska u trgovinu i čekanja na blagajni, valja pogledati brojke. Prema zadnjim podacima, u SAD-u online trgovina, unatoč jakom zamahu, čini tek 8 posto u ukupnom trgovinskom prometu, dok primjerice u Francuskoj, prema istraživanju Nouvel Obsa, ona čini 7 posto. Stoga, zatvaranje trgovina koje će zamijeniti virtualni izlozi nije baš izgledno u bliskoj budućnosti, no sektor maloprodaje već je sada prisiljen na niz bitnih preinaka u poslovanju.

Suočene s jakom konkurencijom Amazona čiji godišnji promet iznosi respektabilnih 48 milijardi dolara (primjerice, Macy's, sa svojih 810 trgovina i samostalno vođenim odjelom online prodaje ostvaruje godišnje oko 26 milijardi dolara), fizičkim trgovinama ne preostaje ništa drugo no prilagodba i inovacija. U iscrtavanju budućeg razvoja, došlo se, s obje strana Atlantika, do veoma sličnih zaključaka. Trgovine koje žele preživjeti u doba e-trgovine morati će samostalno razviti online servise kupnje, koji će prije svega biti prilagođeni glavnom šoping alatu budućnosti, smartphone-u.

A pejzaž budućeg šopinga u kojem će dakle smartphone imati glavnu ulogu, (previđa se oko 2014. ili 2015.) najavljuje se ni manje ni više nego kao potrošačka 'zemlja dembelija'. Takav će šoping, tvrdi se, biti visoko personaliziran, jako reaktivan te će se moći odvijati 24 sata dnevno. U prikazu novih potrošačkih navika digitalnog doba, iscrtava se nekoliko mogućih scenarija, od kojih je dobar dio već u testnoj fazi.

Budući da trgovina više nema potrebe za fizičkim prostorom, aktivnost šopinga može se odvijati bilo kad i bilo gdje. Tako bi se najobičnija šetnja gradom mogla pretvoriti u potragu za akcijama i popustima, zahvaljujući brojnim aplikacijama koje će automatski korisniku dostavljati podatke o najbližim mogućnostima trošenja, koje su naravno, potpuno prilagođene svakom individualnom korisniku.

Potrošač će u budućnosti raspolagati golemim viškom informacija, komparativnim analizama cijena, ocjenama ostalih korisnika te će čak biti i upućen u stanje robe na skladištu. Ta se pogodnost objašnjava na slijedeći način, naime nijedan trgovac budućnosti koji drži do sebe ne želi svom klijentu reći kako je određeni predmet trenutno nedostupan.

Zahvaljujući sasvim pristojnom broju osobnih podataka kojima će raspolagati trgovine, marketinške strategije će biti isključivo usmjerene na igru pogađanja 'što određenom klijentu sve još treba iz naše ponude?' U tom slučaju, ne treba sumnjati ni u pomanjkanje ideja ili mogućih proizvoda i usluga. Biti će tu i neizostavnih gadgeta, poput vizualizacije sobe pri kupnji namještaja ili boje frizure u salonu, popusti će se dobivati na račun tzv. 'socijalnog šopinga' u kojem se vrbuje prijatelje za kupovanje određenih proizvoda, a virtualni izlozi s hranom mogli bi se pojavljivati na ekranima telefona u javnom prijevozu, jer upravo se to vrijeme drži još nedovoljno iskorištenim ...

Ukratko, šoping budućnosti najavljuje se kao jedna intenzivna i deterministička rabota u kojoj zaista nema vremena za ikakve distrakcije.