Dok je svijet u stanju pripravnosti zbog potencijalnog rata između SAD-a i Izraela s jedne strane i Irana s druge, i kada se Putin vratio na prijestolje u Rusiji, čini se kao da geopolitički kaos viri odmah iza ugla.

Foreign Policy napravio je veliki intervju s poznatim američkim ekonomistom Nourielom Roubinijem i politologom i stručnjakom za američku vanjsku politiku, Ianom Bremmerom koji su prokomentirali aktualne događaje na geopolitičkoj i ekonomskoj globalnoj sceni i dali svoje prognoze.

'Tri posljednje velike globalne recesije bile su uzrokovane geopolitičkim šokom na Bliskom istoku koji je potom doveo do vrhunca cijene nafte', kazao je Nouriel Roubini, jedan od vodećih američkih ekonomista, inače porijeklom iranski Židov. Međutim Ian Bremmer nije zagovarač ratnih teorija pa smatra kako se Obamina administracija definitivno neće odlučiti za napad na Iran i da će se svim silama truditi izbjeći ga - prije izbora.

Roubini je i dalje ostao pri svojim mračnim prognozama za Europu, a Bremmer ističe Kinu kao 'izuzetno brz automobil koji juri autocestom'. Ono u čemu se obojica slažu jest nestabilnost Moskve i Pekinga koja bi ove dvije nacije mogla zbližiti, što ih posebno zabrinjava.

Roubini smatra kako će ekonomski rast SAD-a biti 'slab, anemičan i nizak'. Ništa vedrije nisu ni prognoze za Europu.

'Nezaposlenost raste, recesija se produbljuje, izbori u Francuskoj mogli bi poremetiti sve, baš kao referendum u Irskoj ili izbori u Grčkoj. A postoji još mnogo elemenata koji bi potencijalno mogli ugroziti tržište', smatra Roubini.

'Ekonomski rast SAD-a ove godine će biti možda dva posto', naglašava Roubini i dodaje kako će 'prije svega biti značajnih fiskalnih poteza, jer će se ovlašteno smanjenje potrošnje početi aktivirati ukoliko se odbiju napraviti drakonski rezovi u obrani ili diskrecijskim fondovima'.

'Više ne lovimo Bin Ladena ni Al Kaidu, napustili smo Irak, spremamo se otići i iz Afganistana i ulazimo u postkrizno razdoblje. Okolina u kojoj se nalazimo bitno je drukčija od one prije četiri godine', objasnio je Bremmer u Foreign Policyju svoju tezu.

Ono što svijet ponajviše zabrinjava jest potencijalni rat SAD-a i Izraela protiv Irana.

'Jedina stvar koja me brine više od eurozone je cijena nafte. Nisam geopolitički ekspert, ali znam da bi napad na Iran, pa makar to bila kratkotrajna vojna konfrontacija, značio porast cijene nafte', rekao je Roubini u intervjuu za Foreign Policy.

Bremmer je dodao kako nedavne ankete koje je proveo izraelski Haaretz pokazuju kako se čak 58 posto Izraelaca protivi jednostranom napadu na Iran.

'To je nešto sa čime se Netanyahu mora nositi, koliko god on bio popularan. I zapamtite: Netanyahu nije odlučio napasti Izrael. On razumije da je najbolje za njega da se pravi kao da je to već odlučio. Ali smatram da je prilično nevjerojatno da bi Izrael sam mogao napasti Iran', naglasio je Bremmer.

'Najgori ekonomski scenarij, ako Izrael zaista napadne Iran, bio bi porast cijene nafte. Barel bi mogao dosegnuti cijenu od 170, 180 ili čak 200 dolara', smatra Roubini.

'Ostaje pitanje koliko dugo će se cijena zadržati na tom nivou. Naravno, u Washingtonu se već raspravlja kako odgovoriti na to. Količine naftnih rezervi su, dakako, ograničene, ali kada ih iskoristiti ako ne u tom slučaju?' rekao je Roubini.

Roubini i Bremmer za Foreign Policy prokomentirali su i velike igrače na svjetskoj političkoj i ekonomskoj pozornici: Rusiju i Kinu.

'Putin nije baš naklonjen SAD-u. Ali u Kini se vide inkrementalne promjene u vanjskoj politici prema ostatku svijeta. Razlog je to što su takve odluke donesene konsenzusom. Rusija nije takav slučaj; rusku vanjsku politiku vodi jedna osoba. Uz sve to, Putin je i na domaćem terenu pod snažnim pritiskom. Većina ljudi koje je okupio oko sebe snažno je nacionalistički orijentirana. Sve što vidimo iz Moskve ukazuje na to da će se američko-ruski odnosi prilično dramatično pogoršati. Ako se naruše i odnosi na relaciji Washington - Peking, možemo očekivati zbližavanje Rusije i Kine, a to trebamo vrlo pažljivo pratiti', zaključio je Bremmer.

Roubini smatra kako je najveća strateška prijetnja Rusiji upravo Kina zbog Sibira - ogromnog prostranstva veličine SAD-a na kojem živi tek 15 milijuna ljudi, a milijuni Kineza su počeli prelaziti mongolsku granicu i kupovati zemlju i na tom tlu pokretati vlastitu proizvodnju.

'S vremenom će Rusija shvatiti kako joj jedino SAD i Europa mogu pomoći da zadrži Sibir. Stoga ne razumijem rusku logiku zbližavanja s Pekingom. Bolje im je da budu prijatelji sa SAD-om i Europom nego s Kinom', zaključio je Roubini.