Ako Hrvatska sljedeće godine doista uvede porez na imovinu on će najviše udariti na kućni budžet stanovnika u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, dok će udar na džepove građana biti najslabiji u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Gradu Zagrebu, piše novilist

Za to postoje dva razloga: nekretnine u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji imaju najveću vrijednost u odnosu na godišnji dohodak tamošnjih stanovnika, a komunalna naknada najviša je u Zagrebu, PGŽ-u i Istri, pa će njezino ukidanje i uvođenje poreza na imovinu najmanje pogoditi stanovnike na tom području. Pokazala je to analiza koju su porezni stručnjaci izradili za Ministarstvo financija krajem 2010. godine kad se također razmišljalo o uvođenju poreza na imovinu.

U toj analizi došlo se do zaključka da je vrijednost stanova i pripadajućeg zemljišta u Hrvatskoj četiri puta veća od raspoloživog dohotka kućanstva, a najveći je nesrazmjer u Zadarskoj županiji gdje stanovi u prosjeku vrijede 6,3 raspoloživa osobna dohotka pojedinog kućanstva. Uz to vrijednost stanova i inače najviše odstupa pod dohotka kućanstva baš u županijama na Jadranu.  

Različita opterećenja

U slučaju da se ukine komunalna naknada, komunalni doprinos i porezi na vikendice i uvede porez na imovinu po stopi od jedan posto to bi kućanstva u Šibensko-kninskoj županiji u prosjeku opteretilo s više od 1,7 tisuća kuna godišnje, u Zadarskoj županiji sa 1,5 tisuća kuna, a u Ličkoj županiji sa 1,4 tisuće kuna. U Primorsko-goranskoj županiji opterećenje bi bilo 700 kuna veće nego dosad, a otprilike isto bi u prosjeku više za porez na imovinu, u odnosu na komunalnu naknadu, plaćali u Zagrebu, dok bi u Istri porezno opterećenje kućanstvima odnijelo oko 500 kuna godišnje.

Po tom scenariju država bi od ukidanja tri nameta izgubila oko tri milijarde kuna, no s druge strane bi na novom porezu zaradila oko 7,3 milijarde kuna što bi godišnje značilo veće prihode od 4,3 milijarde kuna. I to samo na porezu što ga plaćaju građani. Kako Vlada planira uvesti i porezne olakšice, odnosno gotovo osloboditi plaćanja poreza na imovinu građane koji imaju samo jedan stan u kojem žive, onda bi prihod od poreza na imovinu kojeg bi plaćala kućanstva bio znatno manji.

Uz ukidanje komunalne naknade, komunalnog doprinosa i poreza na kuće za odmor, te prosječnu olakšicu od 30 posto, porez na imovinu po stopi od jedan posto godišnje bi državi, odnosno lokalnim vlastima, donio 5,6 milijardi kuna, što je 2,6 milijardi kuna više nego što zaradi od tri naknade koje bi bile ukinute. Ako bi se uz to ukinuli i porez na nasljedstvo i darove, te lokalni dio poreza na promet, lokalne bi vlasti bile dvije milijarde kuna u plusu.

Manji prihodi

Lokalne vlasti u PGŽ-u bi se morale nositi desetak milijuna kuna manjim prihodima. A, tamošnje bi stanovništvo u tom slučaju plaćalo u prosjeku 29 kuna manje nego što plaća prema sadašnjim pravilima, dok bi ušteda u kućnim budžetima Istre bila i do 270 kuna godišnje. Ova računica pokazuje kakav bi prosječan efekt imao novi porez na kućanstva u Hrvatskoj, čiji bi se dohodak u prosjeku smanjio za 1,1 posto godišnje.

No, za one obitelji koje u svome vlasništvu imaju samo stan u kojem žive novi porez vjerojatno ne bi donio ništa veće opterećenje od dosadašnjih naknada bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive. Većem opterećenju moraju se nadati oni koji imaju dvije ili više nekretnina, jer na drugu nekretninu neće više plaćati komunalnu naknadu po »kvadratu«, jednako kao i građani koji imaju tek stan u kojem žive, nego će im se porez obračunavati na vrijednost stana.

Uz to naknadu će plaćati i na zemljište, bilo poljoprivredno bilo građevinsko koje nije u funkciji. Problem koji postoje s katastrom i registrom poljoprivrednog zemljišta na kraju bi preskupim moglo učiniti taj porez koji bi, ako se također naplaćuje po stopi od jedan posto, na godišnjoj razini donio ukupno oko 330 milijuna kuna. Najveću korist od tog poreza mogla bi imati Osječko-baranjska županija.

Kakvu god opciju Vlada izabere porezni obveznici u plaćanju poreza na imovinu postat će i banke i taj će porez, kako je najavio ministar financija, plaćati i na stanove i na poljoprivredno i građevinsko zemljište. No, kako dobar dio njezine imovine, a ukupna vrijednost joj se procjenjuje na 30 milijardi eura, nije u funkciji novi bi porez i samu državu mogao natjerati da počne odgovornije raspolagati svojom imovinom, praznim poslovnim prostorima, neobrađenim i neizgrađenim zemljištem.    

Nema prepreka

Što se tiče europskog zakonodavstva prepreka uvođenju novog poreza nema, jer imovinski porezi nisu predmet usklađivanja s Europskom unijom. Europska praksa sugerira da stare članice jače oporezuju imovinu od novih pa tako u tranzicijskim zemljama porez na imovinu donosi vlastima prihod koji doseže između jedan i dva posto BDP-a, dok se u starim članicama taj udio kreće od jedan do pet posto. U Hrvatskoj se od nameta koji imaju obilježja imovinskih poreza godišnje prikupi 5,9 milijardi kuna, odnosno oko 1,7 posto BDP-a, što je prosjek novih članica EU.

No, država te poreze, kroz komunalne naknade, porez na promet nekretninama, darovanje i slično, prikupi tako što jednako oporezuje građane koji imaju tek jedan stan, kao i one koji ih imaju pet ili, primjerice, banke. Novi bi porez na imovinu to trebao promijeniti i donijeti lokalnim vlastima više novca, no država će pri tome morati biti jako oprezna i dobro pripremljena kako joj pod radarom ne bi opet ostali »prosječni« građani koje je i dosad svaka promjena u poreznom sustavu najviše koštala.

novilist.hr/eZd