'Ovo nije Mostar nit' su ovi klošari Mostarci! Kako ih nije stid prositi pare za skok sa Starog mosta! Što nas, brate, ovako sramote', u nevjerici nam govori Damir Karabeg. Ovaj vremešni Mostarac skreće nam pažnju na mladića koji od turista pokušava namaknuti 50 eura kako bi ga mogli slikati dok skače u Neretvu.

'Da papak bar skoči laste, nego na noge, jao, ciganluka', dodaje Damirov prijatelj Amer. Nikad nitko, tvrde ova dva rođena Mostarca, nije naplaćivao skokove. Skokovi s tridesetak metara visokog mosta u hladnu rijeku, dodaju, bili su dokazivanje muškosti, a onaj tko bi skakao, skakao bi za raju.

Mostarska turistička sezona polako dolazi do svog vrhunca. Stara jezgra grada prepuna je stranih turista koji u kolonama dolaze uživati u jedinstvenoj arhitekturi starog grada. S obzirom na to da se svuda može čuti talijanski ili njemački jezik, namjernici lako mogu pomisliti da nisu u BiH, već u nekom talijanskom ili njemačkom turističkom mjestu. No u stvarnost vraćaju zvuci i mirisi orijenta, koji podsjećaju na 400 godina dug turski jaram nad ovim prostorima. U stvarnost vraćaju i gore spomenuti momci koji se pošto poto žele domoći kakve takve zarade.

Iako prepun potencijala, Mostar, nažalost, ostaje potpuno neiskorištena turistička destinacija. Trgovci u starom gradu ne nude ništa doli 'đinđulina' i ćevapa, tako da gosti rijetko posežu za novčanikom. Tu i tamo padne koji euro za ispucanu granatu, šljem ili bajunetu. Baš kao i za osmišljenijom i bogatijom turističkom ponudom i sadržajem, grad na Neretvi vapi i za smještajnim kapacitetima.

'Tužno je reći, ali mi sada nemamo gdje smjestiti grupu od stotinjak talijanskih turista. Dolaze danas u posjet i morat ćemo ih uputiti put Međugorja iako bi rado kod nas proveli nekoliko dana', kaže nam jedan turistički vodič koji je želio ostati anoniman. Dodaje kako veliki problem u njegovu poslu, osim neorganizirane i slabe turističke ponude, predstavljaju i divlji turistički vodiči koji rade bez ikakvih dozvola. Nada se, kaže, da će se Mostar u skoroj budućnosti ipak uspjeti organizirati i predstaviti kao jedna poželjna turistička destinacija.

Iz turističke zajednice grada kažu da je od trećeg mjeseca do sada registrirano tek sedam tisuća turista koji su posjetili Mostar. Brojka je to koja, naravno, ni približno ne odgovara stvarnosti.

'Nažalost, istina je da Mostaru fali većih smještajnih kapaciteta za organizirane posjete. Usprkos tome, turistička zajednica na razne načine pokušava privući strane goste kojima bi se kod nas prvenstveno trebale nuditi neke autohtone stvari. Shvaćam ljude koji pokušavaju zaraditi za život prodajom kojekakvog nakita, šalova, ali činjenica je da bi se trebali orijentirati prema nekoj autohtonoj ponudi koja bi zainteresirala gosta i navela ga na duži ostanak, a ne tek prolazno razgledavanje', govori direktor turističke zajednice Mensud Duraković.

I zaista, ljepota i senzibilnost, sunce i duh ovog grada zaslužuju kudikamo bolje sadržaje i ponudu od 'đinđulina' koje vrište iz ama baš svakog starogradskog dućana. A ako uzmemo u obzir da se gosti u Mostar vraćaju ponajviše zbog ljubaznosti i susretljivosti njegovih građana (tvrde strani turisti), šteta bi bila na tome ne izgraditi prepoznatljivu, autohtonu turističku ponudu koja ovdje zasigurno ima velike neiskorištene potencijale.