Biznis

Od MUP-a s ljubavlju

Tehnički pregledi stvorili nove hrvatske bogatašice

Tehnički pregledi stvorili nove hrvatske bogatašice

Prije dva desetljeća HDZ-ova vlast dodijelila je javne ovlasti za kreiranje standarda tehničkih pregleda vozila, dakle, regulatornu funkciju, privatnoj kompaniji Centar za vozila Hrvatska (CVH), koja istovremeno i sama obavlja unosne poslove tehničkih pregleda i registracije, na kojima godišnje zaradi 400 milijuna kuna. Vlast se promijenila, no ovlasti su zadržane kod iste tvrtke, a i posao cvate pa su vlasnici Centra za vozila, među kojima su najveće tri žene, Jadranka i Sanja Lozić i Gojana Babovac, uvršteni na listu najbogatijih dioničara u Hrvatskoj.

Uz mnoge poznate poduzetnike, na listi 227 najvećih hrvatskih dioničara, koju je nedavno za Večernji list izradila tvrtka Bisnode, našlo se čak sedam od ukupno jedanaest dioničara Centra za Vozila Hrvatska (CVH). Njihove dionice ne kotiraju na burzi, niti se njima trguje, zapravo većina građana koji obavljaju tehnički pregled i registraciju automobila, na što ih tjera zakon, niti ne znaju da je postavljanje standarda tehničkih pregleda pod kontrolom privatne tvrtke koja je dva desetljeća javnih ovlasti osigurala snažnim političkim vezama i donijela bogatstvo svojim javnosti nepoznatim vlasnicama.

Biznis izrastao za vrijeme HDZ-a, ali...

Na 47. mjestu ove liste smjestila se Jadranka Lozić, najveća dioničarka Centra za vozila Hrvatska (CVH), čiji je paket dionica procijenjen na 60,9 milijuna kuna. No to je tek dio imovine ove obitelji, jer Lozići drže najveći vlasnički udjel u CVH. Radi se o obitelji pokojnog dugogodišnjeg direktora te tvrtke, Stipe Lozića Baškarada, koji je još u vrijeme dok se MUP zvao SUP bio šef tehničkih pregleda za Hrvatsku. Uz Jadranku Lozić, druga po veličini dioničarka i 56. na Bisnodeovoj listi je Sanja Lozić, članica NO-a tvrtke, čije su dionice procijenjene na 48,2 milijuna kuna, i Filip Lozić, koji je s paketom od 11,2 milijuna kuna na začelju ljestvice.

I ostali suvlasnici Centra za vozila uvršteni su na listu najbogatijih: Gojana Babovac, koja ima isto prezime kao i šef NO-a tvrtke Ivan Babovac, na 66. je mjestu i njezin paket težak 42,6 milijuna kuna. Vlasnički udio Mira Crnkovića vrijedi 23,1 milijuna kuna, Mladena Ajduka 11,7 milijuna kuna, a Ide Laić 11,2 milijuna kuna. Ovaj posljednji paket dionica članice uprave Ide Laić donedavno je držao aktualni predsjednik uprave CVH Davorin Pavlović.

Godinama se ekipa oko Centra za vozila povezivala s HDZ-om. Posve opravdano, jer se u vrijeme vladavine HDZ-ovca Ivana Jarnjaka MUP 1993. odrekao ovlasti za organiziranje i obavljanje tehničkih pregleda, registraciju vozila i izdavanje probnih pločica te ih prepustio u privatne ruke, svojim bivšim visokopozicioniranim djelatnicima. Ako se i nisu osigurali vlasnički, bivši visokopozicionirani MUP-ovci ovdje se udomljavaju barem kao direktori. Tako je jedan od direktora bio i Ivan Penić, nekadašnji HDZ-ov ministar unutarnjih poslova, dok aktualnog predsjednika uprave Davorina Pavlovića, nekadašnjeg šefa MUP-ove tehnike, mediji redom opisuju kao bliskog prijatelja Tomislava Karamarka: obojica su u svojoj karijeri upisali direktorski staž u tvrtki Soboli, koja je u međuvremenu promijenila ime u Centar za informatiku i poslovno savjetovanje te je u vlasništvu Centra za prometna i tehnička vještačenja i ekspertize, koju pak drži CVH. Također, Centar za vozila je preko tvrtke u svom vlasništvu In-vozila osnivač i kompanije IM-metal, koja se danas zove Flammifer. Ta je pak tvrtka poznata je iz afere Daimler, u kojoj istraga isplate mita u kupnji vatrogasnih vozila još nije završena.

MUP ni danas ne razmišlja o izmjeni zakona?

Bez obzira na snažnu povezanost s HDZ-om, čini se da im ni ova vlast nije nesklona, ili im barem ne stvara probleme. Nakon što je Zoran Milanović osvojio vlast, a MUP preuzeo Ranko Ostojić, u medijima se pojavila informacija kako bi Centar za vozila mogao ostati bez javne ovlasti nadzora nad stanicama koje dijeli s HAK-om, jer će SDP-ova vlast formirati agenciju koja bi MUP-u trebala vratiti unosan posao i prebaciti novac u proračun. No danas to više nitko ne spominje. Iz MUP-a nismo uspjeli dobiti nikakav komentar ministra Ostojića na ovu temu, a ni iz Centra za vozila nisu bili voljni odgovarati na pitanja o svom poslovanju.

Ne samo da su pod kontrolu dobili pregled tehničke ispravnosti vozila i izdavanje raznih atesta, nego sudjeluju u izboru investitora i dodjeli lokacija za gradnju novih stanica, i imaju pravo da iz svake konkurentske stanice u vlasništvu osiguravajućih kuća naplaćuju postotak prihoda. Zakon o sigurnosti propisuje da poslove tehničkog pregleda obavlja stručna organizacija, koju na temelju javnog natječaja ovlasti MUP. Iz zakona je jasno da je posao CVH dobio na neodređeno vrijeme te da mu MUP može oduzeti ovlasti ako 'stručna organizacija ne obavlja poslove stručno'. No njima su svi zadovoljni, a i oni mogu biti svojim rezultatima.

Zavirili smo i u financijsko izvješće tvrtke; prihodi u 2012. porasli su im za oko pet posto na 409,4 milijuna kuna, a dobit na 21,1 milijun kuna. Od 155 stanica za tehnički pregled, CVH je 'nositelj ovlaštenja za obavljanje tehničkog pregleda' u 113 stanica, a 55 je u njihovom vlasništvu ili suvlasništvu. Pravilnik je složen tako da svaka stanica za tehnički, čak i ako nije u vlasništvu CVH, njima uplaćuje 8,9 posto godišnjih prihoda, (HAK-u s kojim CVH dijeli dio ovlasti odlazi 5,1 posto, MUP-u 8 posto). U javno objavljenim podacima pronašli smo da su prema strukturi prihoda od naknada za tehnički pregled zaradili 322,3 milijuna kuna, a 53,6 milijuna kuna prikupili kao naknadu od drugih stanica, od tiskanica su zaradili 7,8 milijuna kuna, od ispitivanja vozila sedam milijuna, a 6,8 od naknada ŽUC-eva (županijske uprave za ceste).

U tako skrojenom monopolističkom okruženju ne čudi što se posao razvija pa se i broj zaposlenih u CVH-u u desetak godina udvostručio. Lani su imali 949 zaposlenih, a prosječna neto plaća iznosila je 8.052 kuna. U strukturi poslovnih rashoda upadaju pak u oči ogromni ostali troškovi: za plaće se izdvaja oko 150 milijuna kuna, a na ostale troškove odlazi tek nešto manje - 135 milijuna kuna. Značajan dio 'ostalih troškova', 44 milijuna kuna, odnosi se na članarine i doprinose HAK-u i MUP-u, dva milijuna kuna isplaćuju se kao naknade za članove uprave i NO-a, dva milijuna kuna za službena putovanja, 1,3 za reprezentaciju i, zanimljivo, čak 10,1 milijuna kuna na darove i potpore.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.