Rijetki su kupci koji na policama naših trgovačkih centara čitaju deklaracije voća i povrća na kojima je navedena država podrijetla, piše Slobodna Dalmacija

Građane uglavnom nije briga otkud na police dolazi i tko je proizveo krumpir, jabuke, tikvice, rajčice, kupus, cvjetaču... Slično je i s mesom i prerađevinama od mesa bez obzira je li riječ o govedini, junetini, teletini ili svinjetini. U najvećem broju slučajeva, riječ je o mesu iz izravnog uvoza ili o uvezenim živim životinjama koje su zaklane i obrađene u Hrvatskoj.

Pršuti "izvorno hrvatskog podrijetla" dobiveni su od brazilskih ili španjolskih svinja, i to je posljednjih godina postala normalna praksa. Uvozi se sve i svašta, od salame do golemih količina svinja, jaja, mlijeka, pa čak i sperme bikova.

Dok hrvatsko svinjogojstvo propada zbog nekonkurentnosti, uvozi se čak polovina potrebnih količina svinjetine, odnosno oko 900 tisuća svinja godišnje, što je najeklatantniji primjer stanja naše poljoprivredne i stočarske proizvodnje. Čini se da sami proizvođači pršuta godišnje uvezu dva milijuna svinjskih butova koje zatim usoljavaju, suše i plasiraju na tržište.

Stanislav Soldo - Proizvodnja svinja pod uvjetima kakve imamo u Hrvatskoj gotovo se i ne isplati. Proizvođači trenutačno samo održavaju farme uz najnužnije troškove, hrana im je preskupa, a država im je ponudila uvjete koji ni približno nisu slični onima u Europskoj uniji - kazao je Šimo Orešković, predsjednik Sindikata PPDIV-a.

- Već godinama, a svakako više od desetljeća, Hrvatska uvozi hranu, odnosno prehrambene proizvode, i to godišnje u prosjeku za više od dvije milijarde američkih dolara. Uvozi se sve i svašta, i to potpuno nepotrebno jer Hrvatska može proizvoditi hranu za svoje potrebe, ali i za izvoz - ističe Orešković.

Sindikalac ističe da ta priča ima korijene u 90-ima kada su se na tržištu nametnuli uvozni lobiji i pojedinci na tome bogatili, što je poslije rezultiralo manjim cijenama uvoznih prehrambenih proizvoda, a sve zbog činjenice što resorno ministarstvo nikada nije donijelo strategiju poljoprivredno-prehrambene i stočarske proizvodnje u RH. Uništeni su kombinati koji su proizvodili 80 posto hrane za domaće potrebe, umjesto da su restrukturirani i prilagođeni novim uvjetima poslovanja.

Poticaji bačeni u vjetar

- Stvarala su se obiteljska gospodarstva, nedefinirana i nejasna. Uvedeni su poticaji za poboljšanje poljoprivredne proizvodnje i uređenje zemljišta, ali time se stvorio prostor za špekulante i malverzacije, kao i za kupnju glasova seljaka - rezolutan je Orešković.

S tim se slaže i farmer Igor Rešetar, vlasnik najmodernije domaće farme za proizvodnju mlijeka, koji ističe da bi hrvatsko mlijeko s polica trgovina moglo potpuno nestati. Naime, uvoz mlijeka, sira i ostalih mliječnih prerađevina nakon ulaska Hrvatske u EU porastao je za 86 posto, a proizvodnja je pala na 500 milijuna litara godišnje.

- Bit će i gore. Mjerodavna ministarstva trebaju početi obavljati svoj posao umjesto da farmere optužuju da su nesposobni i udaraju im namete zbog kojih ne mogu biti konkurentni u EU-u, niti solventni da se jave za novac iz fondova za ruralni razvoj - ističe Rešetar.

Bez ulaganja u proizvodnju nema održive proizvodnje ni rasta jer je na farmama čak 16.000 muznih krava manje, zaključuje Rešetar, koji za takvo stanje optužuje Ministarstvo poljoprivrede.

Prema njegovim riječima, poticaji su se koristili nenamjenski i bez kontrole. Dobivali su ih gotovo svi, pri čemu ih je dio ljudi koristio iako nije imao zemlju, drugi su kupovali skupe traktore, opremu i kombajne koristeći mogućnost kapitalnih ulaganja za 50 posto nižu cijenu što im je omogućila država, dok su oni zadnji, uglavnom staračka domaćinstva, poticaje koristili kao socijalu za preživljavanje.

SD/eZd