Na Zavodu za zapošljavanje trenutno je registrirano gotovo 308 tisuća nezaposlenih. Često nažalost zaboravljamo da se iza te crne statistike kriju ljudi s imenom i prezimenom, svatko sa svojom pričom, ali s istim ciljem: pronaći posao.

54-godišnji Željko doživio je sudbinu kakva je posljednjih desetak godina zadesila brojne radnike u Hrvatskoj. Nakon 28 godina rada firma u kojoj je bio zaposlen je propala te se prije četiri godine našao na cesti.

Snalazi se tu i tamo radom na crno, no redovan posao unatoč aktivnom traženju ne može pronaći.

"Slao sam molbe, zvao, prvo pitanje je odmah koliko imam godina, kad kažem koliko imam staža nije dobro. Ako vas prime onda vas brzo i odbace. Ako se nešto drastično ne promijeni u ovakvoj ekonomiji gotovo je nemoguće s mojim godinama pronaći posao."

Isto razmišlja i 58-godišnja Ivana koja je nedavno ostala bez posla u jednoj državnoj firmi, te se tek privikava na odlaske u Zavod za zapošljavanje.

"S obzirom na godine gdje god dođete za posao spremačice kažu vam da ste prestari. Kako pronaći posao sa 58 godina, to je moje pitanje. Evo ima mladih ljudih, moji susjedi dođu tu na Zavod za zapošljavanje ne mogu doći do referentice sve mora preko mejla. Nismo toliko bogati da bi svatko doma imao mejl, svi smo na rubu siromaštva."

36-godišnja Davorka bez posla spremačice ostala je prije tri godine. Od tada aktivno traži posao, poslala je brojne molbe, no kaže da na prste jedne ruke može nabrojati one na koje je dobila odgovor.

Nadu ne gubi, ponajprije jer ima dijete od četiri godine zbog kojeg joj je najteže,

"Dijete plače da mu nešto kupim a ja ne mogu, a ni sebi, niti osnovno za život to je najgore. Znam izgubiti nadu, ima dana kad sam u depresiji, ali ne gubim nadu, idem dalje i tražim. Što prvo bude ja ću uzeti, ali katastrofa je to."

Apsolvent ekonomije 27-godišnji Marko, odradio je stručno osposobljavanje za 1.600 kuna.

Izvanredni je student turističkog smjera, te već nekoliko mjeseci svakodnevno traži posao u struci, no radio bi kaže bilo što. Unatoč brojnim molbama bio je na svega par razgovora.

"Evo sad sam bio na razgovoru za prodajnog predstavnika pa te opet traže da imaš svoj auto, svoju bazu klijenata. Ok, oni traže najbolje za sebe, ali kako će netko nezaposlen, mlad bez iskustva imati svoj auto i bazu klijenata, to baš i nije moguće."

Ako kroz pola godine ne pronađe posao razmišlja i o odlasku izvan Hrvatske. Njegova kolegica s fakulteta 29-godišnja apsolventica Željka ne želi trbuhom za kruhom u inozemstvo.

Nekoliko je puta bila u užem krugu, no posao je zasad zaobilazi.

"Kaže se da je u vjeri spas, bez nade i vjere nema ništa, ali čovjek padne malo i u depresiju. Želio bi pomoći roditeljima koji su u tebe ulagali i ti da stekneš iskustvo, da počneš da se osamostališ, ali teško je."