Grčka vlada je podnijela novi niz političkih prijedloga eurozoni u nastojanju da si 'otključa' put prema 7,2 milijarde eura prije nego što dođu rokovi za otplatu duga Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).

 

Posljednje informacije iz Grčke o ostvarenju novih poreznih prihoda daju tračak optimizma. Mnogi investitori i dalje očekuju da će Europa postići neki dogovor o tome da se Grčku zadrži u eurozoni.

No Wall Street Journal (WSJ) piše da Grčka nije jedini problem. Italija, treće najveće gospodarstvo eurozone, jedva je narasla od ulaska u monetarnu uniju, a ukoliko 13. svibnja ne izađe iz recesije, Europa će se suočiti s još većim izazovom od Grčke.

Podizanje talijanskog rasta postalo je važnije za budućnost eurozone od grčkih problema. Naime talijansko gospodarstvo usporava već desetljećima: 1980-ih prosječan godišnji rast realnog bruto domaćeg proizvoda bio je 2,1 posto, pokazuju podaci MMF-a. Potom je 1990-ih skliznulo na 1,4 posto, onda na 0,6 posto u prvom desetljeću ovog stoljeća te se u prosjeku drži na -0,5 posto od 2010. Proizvodnja je pala za oko devet posto od 2008, kada je bila na vrhuncu.

Ima ipak nade za Italiju zahvaljujući mjerama kvantitativnog popuštanja Europske središnje banke, niskim cijenama nafte i slabljenju eura. Prvi kvartal mogao bi obilježiti pozitivan rast prvi put nakon 2011: 0,2 posto prema predviđanjima UniCredita.

No ti podaci malo znače s obzirom na to da je industrijska proizvodnja pala za 0,7 posto u siječnju, što je bilo suprotno očekivanjima. Nezaposlenost je u veljači porasla na 12,7 posto, a nezaposlenost mladih se popela na 42,6 posto.

Ekonomisti smatraju kako je sve to razočaravajuće, ali ipak samo privremeno. Italija bi samo trebala imati koristi od ove situacije u eurozoni, smatraju. Doista, ako Italija ne može rasti sada, kada može, pita se WSJ.

Ipak, talijanski potencijal rasta i dalje je zabrinjavajuće nizak. Ekonomisti JP Morgana smatraju kako će narednih nekoliko godina biti oko nule. Napori premijera Mattea Renzija da reformira zemlju su od vitalnog značenja.

Njegov trud za poboljšanje uvjeta na tržištu rada zaslužuje pohvale, piše WSJ, ali jedna od glavnih prepreka za rast Italije je kultura koja zaustavlja male tvrtke da se šire i koja previše štiti zaposlenike na štetu mladih koji su u potrazi za poslom. Italija hitno treba pokazati da može barem generirati ciklički rast.

Mnogi važni datumi za budućnost eurozone su pred vratima. Grčka 9. travnja mora MMF-u platiti 450 milijuna eura. A 13. svibnja znat će se je li Italija izašla iz trogodišnje recesije. Ukoliko ne dođe do toga, postavlja se pitanje što eurozona čini za svoje članice?