Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo, skraćeno TTIP, koji je ovih dana vrlo aktualan u europskoj javnosti, u osnovi bi trebao biti sporazum koji predstavlja najveći ekonomski ugovor u povijesti, a trebao bi gospodarstvu i građanima EU i SAD-a omogućiti ulazak u novu, bogatiju i efikasniju fazu razvoja. Namjera je povećati razmjenu na zajedničkom tržištu, liberalizirati i ujednačiti uvjete poslovanja s jedne i druge strane, piše Narodni list

Zbog tajnosti u kojoj se vode pregovori europska javnost uzbunjena je brojnim pitanjima i mogućim problemima, a ponajviše mogućnosti da se smanje standardi zdravstvene zaštite građana, primjerice u zabrani kancerogenih pesticida ili GMO proizvoda. S druge strane, TTIP bi gospodarstvu i građanima trebao omogućiti slobodan protok trgovine i investicija, zajedničko slobodno tržište koje bi postalo najveće na svjetskoj razini, a samim time rast i razvoj s obje strane Atlantika.

Strah od pesticida i GMO-a

Posljednje vijesti oko TTIP-a ponovo su digle europsku javnost na noge, jer je engleski Guardian otkrio kako je Europska unija odustala od zabrane pesticida koji mogu uzrokovati opasne zdravstvene probleme. Radi se o kemikalijama koje se nalaze u pesticidima i dokazano mogu uzrokovati neplodnost i rak, a dozvoljeni su za korištenje u SAD-u. Kako navodi Guardian, upravo zbog pritisaka SAD-a u pregovorima oko TTIP-a, Engleske novine pišu i kako je EU komisija još prije dvije godine popustila pred "agresivnim američkim gospodarskim lobijem" i s popisa od 31 opasnog pesticida skinula oznaku zabrane i stavila ih u status gdje je potrebno dodatno istraživanje.

Engleske novine dodaju i kako je dio europskih parlamentaraca otvorenim pismom zatražio od povjerenika EU za zdravlje i sigurnost hrane Vytenisa Andriukaitisa službeno usvajanje zdravstvenih kriterija koji EU građanima jamče sigurnost. Naime, europarlamentarci su istaknuli da žele uspješne pregovore oko TTIP-a, no nikako ne po cijenu zdravlja europskih građana.

Uz alarmantno otkriće Guardiana TTIP u Europskoj uniji već duže vrijeme izaziva kontroverze i strah građana od smanjivanja europskih standarda zaštite zdravlja i okoliša, uvođenja GMO proizvoda i jačanja utjecaja gospodarskih lobija, odnosno golemih multinacionalnih kompanija na štetu građana.

Uz pesticide, velika je zabrinutost i zbog sumnjivih genetski modificiranih organizama i proizvoda - ozloglašenom GMO, za koji su sadašnji propisi u Europskoj uniji daleko stroži od američkih, a tendencija je i njihovog postrožavanja. Najveći problem sa TTIP-om i GMO proizvodima je u tome što će sporazum, uz moguće smanjivanje siguronosnih standarda, onemogućiti bilo kakve buduće promjene u zakonima i eventualno još strožije propise oko GMO-a.

Nezainteresirana i neupućena Hrvatska

No, tu je još strah od ugrožavanja radnog zakonodavstva, financijske regulacije, zaštite okoliša, poljoprivrednog i prehrambenog sektora, kao i zaštite osobnih podataka. Sva ova pitanja u EU izazivaju velike rasprave, politički angažman i prosvjede, dok s druge strane Hrvatska još uvijek kaska s informiranošću i angažmanom.

Kod nas je naime politika, pa i javnost općenito, poprilično nezainteresirana za transatlantski sporazum koji bi mogao donijeti ogromne promjene, a nezainteresiranost najzornije oslikava zbunjena izjava premijera Milanovića kako je valjda i za Hrvatsku dobro ono što je dobro za Europsku uniju. Problem je ustvari što je premijer u trenutku kad je upitan za TTIP vjerojatno bio potpuno neinformiran o ovom pitanju, baš kao što je neinformiran i najveći dio građana.

Dio te neinformiranosti leži u već spomenutoj nezainteresiranosti, no dio svakako i u činjenici da se uz TTIP veže velika tajnovitost. Naime, i sami europarlamentarci koji su dobili pravo uvida, u prostoriju s dokumentima mogu ući uz velike mjere sigurnosti, bez ikakvih uređaja za snimanje, obavezni su potpisati ugovor o čuvanju tajne, a bilješke koje zapisuju rade se na posebnom papiru označenom njihovim imenom, kako bi se znalo porijeklo eventualnog curenja informacija. Europarlamentarci koji su uključeni u same pregovore navode kako su takve mjere tajnosti uobičajene u ovakvim tipovima pregovora, jer niti jedna strana ne želi otkrivati vlastite pregovaračke pozicije. Osim toga na sličan su se način vodili pregovori i oko sličnih trgovinskih sporazuma s Kanadom i nekim azijskim zemljama.

Kako kažu, građani trebaju imati povjerenja u ljude koje su izabrali, a sam sporazum je izvanredna prilika za razvoj gospodarstva s obje strane Atlantika. Naravno da se i s američke strane vode rasprave, no njihov je strah vezan uglavnom uz, prema njihovom shvaćanju, previsoke socijalne i radne standarde koji u Europskoj uniji ograničavaju razvoj poduzetništva. To je s američkog gledišta i točno, jer liberalnije tržište rada i prilagodljivi zakoni u SAD-u su već omogućili gospodarstvu izlazak iz krize, dok ona u Europi itekako još uvijek trese većinu zemalja.

Ukidanje carina i regulative

Obzirom da pregovori još traju, vode se u tajnosti, a niti nacrt ugovora nije objavljen, teško je u sadašnjem trenutku točno reći što će se promijeniti za građane EU i SAD-a, no generalno sporazum bi trebao ukinuti trgovinske barijere, smanjiti nepotrebne regulacije, liberalizirati tržište i olakšati investicije s obje strane Atlantika.

Sam sporazum u završnoj verziji zasigurno će biti vrlo obiman dokument, na više stotina stranica u otprilike 24 poglavlja, koja će detaljno razraditi sve točke. Primjerice, sličan sporazum s Kanadom - pod skraćenicom CETA i koji je EU nedavno potpisala, ima ukupno 1.634 stranice na kojima objedinjuje sve zahtjeve obiju strana, regulativu i eventualna odstupanja u sporazumu o slobodnoj trgovini.

Naravno, u sporazumu s Kanadom posebna se briga vodi oko zaštite intelektualnog vlasništva, pa se tako na primjer svi autohtoni proizvodi iz Hrvatske i u Kanadi štite na jednak način kao i u Europskoj uniji. Prema prvim predviđanjima izvoz EU u Kanadu trebao bi se povećati za 24 posto ili oko 17 milijardi eura, a tu svakako mjesta ima i za hrvatske poduzetnike.

Ako ćemo rezultate TTIP-a mjeriti prema CETA-i, jedna od važnijih prednosti je ukidanje carinskih tarifa na većinu proizvoda, u što spada primjerice odjeća, obuća, namještaj, prehrambene proizvode, industrijske strojeve, proizvod od željeza i čelika i slično.

Za građane konkretno, sporazum bi se već po njegovom donošenju trebao pokazati upravo u smanjenim ili ukinutim carinama, pa tako na primjerice tehničku robu iz SAD-a više ne bi plaćali carinu, baš kao što je više ne plaćamo niti pri uvozu iz Europske unije.

Slična je situacija i sa automobilima, a upravo tu je veliki interes brojnih hrvatskih državljana koji su privremeno ili povremeno u SAD-u i kojima je trenutno uvoz automobila u Hrvatsku izuzetno otežan i skup. Dakle, ukoliko namjeravate uskoro uvesti automobil iz SAD-a ili neku tehničku robu, finalizacijom sporazuma EU i SAD-a taj će postupak biti daleko jednostavniji i jeftiniji.

Slobodna trgovina čini razliku bogatih od siromašnih

TTIP je za Hrvatsku, između ostalog, važan jer slobodna trgovina je i jedan od glavnih razloga zašto su neke zemlje bogate, a druge nisu. One zemlje koje prihvaćaju slobodan protok roba i usluga, sa što manje ograničenja, u svijetu su danas pozicionirane kao razvijene zemlje, dok za razliku od njih one koje guše slobodnu trgovinu ostaju siromašne i nerazvijene. Hrvatska time ima priliku sudjelovati na još jednom golemom tržištu, naravno uz poštivanje pravila koja vladaju u razvijenim zemljama.

Tvrtke koje uspiju zadovoljiti europske, a sutra i standarde SAD-a, kao što to primjerice uvelike koriste naše brojne tvrtke u marikulturi, itekako će profitirati od slobodne trgovine.