Broj nezaposlenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ovih je dana stao na brojci od 258.950, no i uz četvrt milijuna osoba koje nemaju skoro nikakvih prihoda, brojni poduzetnici i dalje imaju problema naći radnike, piše Narodni list

Jedna od takvih tvrtki je i tvornica ribljih proizvoda Mardešić iz Sali na Dugom otoku, koja neprestano muku muči s radnom snagom, usprkos sigurnoj plaći i osiguranom smještaju.

No, nije to samo jedna tvornica i jedna vrsta posla, jer priče o poduzetnicima koji ne mogu naći radnike u poljoprivredi, turizmu, brodogradnji ili pak farmaciji, slušamo već godinama.

Teško do radnika na otocima

Priča o Mardešiću osvanula je ovih dana i na jednoj od nacionalnih televizija, što je pak, kako nam kaže direktorica Marina Depolo, rezultiralo s više od 400 poziva nezaposlenih iz cijele Hrvatske.

-Mi zasad nekakav broj radnika uspijevamo održavati, no velika je fluktuacija radnika i to je stalan problem. Nekad dođu, pa budu mjesec dana ili malo više i odu, nekad niti ne dođu raditi po dogovoru, pa onda imamo problem što se uglavnom javlja muška radna snaga, dok nama u pogonu, primjerice radu na liniji za konzerviranje više odgovaraju žene. Nakon priloga na televiziji ipak je dosta ljudi zvalo, njih više od 400 i vjerojatno je da nisu niti znali da tražimo radnike. - kaže Depolo i dodaje da su čak imali pozive i iz inozemstva.

Radi se doduše o fizičkom poslu koji vjerojatno ne odgovara svima, niti primanja, kako kaže Depolo, nisu previsoka jer je riječ o poslu koji obavlja nekvalificirana radna snaga. No, oni koji žele zaraditi više imaju priliku raditi iznad norme i time povećati plaću, a pored toga s osiguranim i besplatnim smještajem, značajno padaju i troškovi. Uz sve to, problem s radnom snagom je stalni problem Mardešića, koji nikako ne uspijeva napraviti stalni i uigran postav radnika.

Da je naći radnika na otoku problem pokazuje i priča iz Komiže na otoku Visu otprije nekoliko godina. U Komiži je tada otvoren natječaj za farmaceuta, s poprilično visokom plaćom od 7.000 kuna i dodatkom od 1.600 kuna za odvojeni život. Grad Komiža čak je osigurao i besplatni stan za korištenje ili pak plaćen prijevoz za one koji bi putovali iz Splita. Sve to nije bilo dovoljno za riješiti problem jednog farmaceuta u lokalnoj apoteci, a kako su se iz Komiže požalili medijima, niti na Lastovu nije bolja situacija i tamo se farmaceuta uzaludno tražilo i više od 10 godina.

Prije nekoliko godina aktualna je bila priča o pastirima, a iako je nezaposlenost tada bila i veća nego danas, pronaći osobu za čuvanje stoke bila je gotovo nemoguća misija. Ne čudi stoga što su se poduzetnici u očaju okrenuli strancima, pa su na jednoj od sjednica Vlade na red došli zahtjevi za dozvolom zapošljavanja stranaca na čak 70 radnih mjesta stočara, ratara ili pastira. Što je najgore, u tom trenutku je u evidenciji HZZ-a bilo oko 75.000 osoba koje bi mogle raditi na takvim poslovima, dakle sa stručnom spremom poljoprivrednog smjera ili pak nekvalificirane radne snage.

Neće u pastire

Da je pastirski posao za desetke tisuća nezaposlenih očito ispod časti uvjerili su se i brojni poljoprivredni poduzetnici, koji čak niti uz prosječnu plaću, osiguran smještaj i hranu, nisu mogli pronaći radnu snagu. Situacija niti danas očito nije ništa bolja, jer na oglasima Burze rada u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i dalje uzaludno "vise" oglasi za pastire, stočarske radnike i slično.

Ništa bolja situacija nije niti u brodogradilištima, pa je tako Viktor Lenac prošle godine morao tražiti radnu snagu izvan Hrvatske i to 50-ak specijaliziranih radnika poput zavarivača, cjevara ili montera, kojih na burzi rada ima na desetke tisuća. U sličnoj se situaciji našao početkom ove godine i Brodosplit, u kojem trebaju više od 2.500 radnika u narednih nekoliko godina, za što smatraju kako neće uspjeti osigurati u Hrvatskoj. Profil radnika sličan je kao u Lencu, dakle zavarivači, rezači, brusači, brodomonteri, električari i ostali specijalizirani radnici.

Iako je na HZZ-u i danas registrirano nekoliko tisuća radnika specijaliziranih za takva zanimanja, u ovom je trenutku otvoreno oko 200 natječaja za radna mjesta u brodograđevnoj industriji, koja očito i dalje ima problema naći radnike.

Turistička sezona 2015. također nije prošla bez muke, a iako je u traženje makar privremenog posla krenulo desetke tisuća nezaposlenih Hrvata, ponajviše iz unutrašnjosti, nije svim poduzetnicima bilo lako naći zaposlenike. U jednoj od tvrtki koja se anonimno požalila medijima, uz dobru plaću i osiguran smještaj, sam su početak sezone dočekali "kratki" za više od 300 djelatnika.

Radilo se naime o tvrtki koja je privodila kraju završne radove na nekoliko investicija u turističkom sektoru, čiji je rad ovisio upravo o brzom dovršetku radova. Uz keramičare, soboslikare i knaufere, koji bi dovršili posljednje radove na investiciji, ista tvrtka nije mogla pronaći niti 60-ak kuhara i 70-ak konobara, kako bi s tim investicijama krenuli u otvaranje.

Problemi pronalaska stručnog kadra svakako će se nastaviti i dalje, jer dugotrajno nezaposleni rijetko su usklađeni s novijim trendovima i tehnologijom, a mlađima koji tek ulaze na tržište rada nedostaje prakse, ali i znanja kojeg naš obrazovni sustav ne pruža zbog neusklađenosti s potrebama poslodavaca. Tu se krije i najveći problem, jer kad gospodarstvo i krene naprijed, zbog lošeg obrazovnog sustava teško će pronaći kvalificiranu radnu snagu. Primjeri poslova koje nitko ne želi raditi pokazuju da ćemo te probleme morati rješavati uvozom radne snage, što je obzirom na broj nezaposlenih porazno za aktualnu politiku obrazovanja i rada.