U kompaniji nude ugovor na određeno vrijeme, i to prvi ugovor na četiri mjeseca te najmanje šest mjeseci za drugi ugovor s mogućnošću obnavljanja. Poslodavac pokriva troškove testiranja fizičke sposobnosti i uvodnog treninga, troškove prijevoza do i s broda, zdravstveno osiguranje, te smještaj i prehranu na samom brodu.

U Kuozonu ističu kako je početna plaća 1.200 dolara za zaštitara, vođa tima mjesečno prima tisuću dolara više, a prvi izlučni trening za buduće zaštitare održao se sredinom rujna u Bugarskoj. Kakav je pak odaziv Hrvata za ovo opasno radno mjesto, u kompaniji nismo uspjeli doznati budući da je on poslovna tajna.

Neslužbeno doznajemo kako se u pravilu na brod ukrcavaju četiri naoružana zaštitara koji pod budnom paskom drže posadu, teret i plovilo tijekom plovidbe kroz rizične plovne putove u kojima caruju gusari. Plovidba kroz takve zone traje i do dva tjedna, a zaštitari gusarima odolijevaju automatskim puškama, pištoljima dok za osobnu zaštitnu koriste pancirne prsluke i kacige. Zaštitari međusobno te s članovima posade komuniciraju putem internog komunikacijskog sustava te satelitskim telefonima.

Ovo nije prvi put da strane tvrtke među Hrvatima traži zaštitare koji brodove štite od pirata. Prije nekoliko godina britanska tvrtka Offshore Marine Security koja diljem svijeta pruža usluge oružane zaštite trgovačkim brodovima tražila je djelatnike koji znaju baratati oružjem.

Interesa za taj posao bilo je mnogo, no iz tvrtke zbog poslovne politike tada nisu precizirali koliko je bilo prijavljenih kandidata za testiranje te kakav je pretežito profil kandidata.

Valja napomenuti kako je do prije tri godine bilo nemoguće zaštititi brodove koji plove pod hrvatskom zastavom. Naime, Zakon o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka izmijenjen je u svibnju 2012. te kao zaštitu od gusarskih napada dopušta ukrcaj naoružane pratnje na trošak brodarske kompanije.

Prema tim zakonskim izmjenama, kompanija je dužna za svaki brod koji plovi rizičnim područjem izraditi procjenu rizika od gusarskog napada te moguće pljačke te provoditi zaštitne mjere prema procjeni rizika i preporukama, ali i redovite vježbe te surađivati s međunarodnim snagama zaštite u rizičnim područjima.

Zakon nalaže kako brodarska kompanija najprije mora ishoditi dopuštenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za ukrcaj osoba za naoružanu pratnju te prije ukrcaja zaštitara izvijestiti ministarstvo o točnom vremenu i mjestu njihova ukrcaja na brod i njihova iskrcaja s broda. Pored toga, nužno je osigurati siguran ukrcaj i iskrcaj oružja na brod i po potrebi ishoditi dozvole od drugih država te osigurati osobna sredstva za spašavanje na moru za osobe za naoružanu pratnju.

Prema slovu zakona, osobe za naoružanu pratnju ukrcane na brod koji plovi pod hrvatskom zastavom mogu u svrhu nužne obrane posade, broda, tereta i druge imovine na brodu upotrijebiti vatreno oružje, i to isključivo uz suglasnost zapovjednika broda i u najmanjoj mjeri koja je potrebna da se odbije napad.

Ako do napada i dođe, zapovjednik mora upisati u brodski dnevnik podatke o svakoj namjernoj ili nenamjernoj upotrebi vatrenog oružja na brodu. No kako ističe zakon, zapovjednik broda ne odgovara za prekoračenje nužne obrane koje u obrani posade, broda i tereta počine osobe za naoružanu pratnju.

Srećom, dosad je zabilježen samo jedan napad na brod koji je plovio pod hrvatskom zastavom. Gusarski napad na brod Mokošicu u vlasništvu dubrovačke Atlantske plovidbe dogodio se u kolovozu 2011., nekih 12 nautičkih milja od luke Conakry u Gvineji.

Iako su gusari razbojnici bili naoružani vatrenim oružjem i mačetama, odmah nakon pljačke napustili su brod te nitko od članova posade nije ozlijeđen.

Napadi na brodove koji plove pod stranim zastava, a na kojima su i hrvatski pomorci, znatno su češći, ali i u tim slučajevima nitko od naših pomoraca nije stradao.