Banke članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske smatraju da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju povrijedio ustavno načelo zabrane diskriminacije, jer je strane vjerovnike stavio u znatnoj nepovoljniji položaj u odnosu na domaće banke, a upitna je i njegova retroaktivna primjena. Raiffeisen Štajerska tako se pridružila brojnim bankama koje su već uputile zahtjev za ocjenom ustavnosti navedenog Zakona, a sada se čeka očitovanje Ustavnog suda.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uvedena su dva nova članka (19.j i 19.k) koja krše Ustavom Republike Hrvatske zajamčena načela vladavine prava, načelo zabrane diskriminacije i nepovredivosti prava vlasništva. Uz to, odredbe Zakona nedovoljno su jasno definirane, što se već potvrdilo u sudskoj praksi koja Zakon primjenjuje uz različite interpretacije, a banka smatra i kako je protuustavna svaka retroaktivna primjena zakona na kreditne ugovore koji su sklopljeni prije stupanja Zakona o izmjenama i dopunama na snagu 30. rujna 2015. godine. Nedavna sudska presuda iz Varaždina potvrdila je kako se zakon svakako ne može odnositi na kreditne ugovore sklopljene prije 2010. godine, kada je Zakon o potrošačkom kreditiranju donesen.

S početkom ekonomske krize 2008. godine, manji dio korisnika banke više nije bio u mogućnosti ispunjavati svoje financijske obaveze te se odlučio na tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu kako bi, prije svega, odgodili plaćanje dospjelih dugovanja. Naime, dok je tadašnja prosječna ugovorena kamata u Hrvatskoj iznosila do 10 posto sa zateznom kamatom do 15 posto, austrijska Raiffeisen bankarska grupacija hrvatskim je građanima odobravala znatno povoljnije kredite uz ugovorene kamate do 8 posto i zateznu kamatu od 5 posto uz znatno povoljniji obračun kakav tek odnedavno nude hrvatske banke. Iako su ti ugovori tada predstavljali najpovoljniju opciju za mnoge građane, u slučaju duljeg nepodmirivanja redovitih mjesečnih obaveza, građanima se uslijed obračuna zateznih kamata u skladu s austrijskim zakonima dug mogao značajno povećati.

Riječ o austrijskim kreditima hrvatskim građanima, primjenjuje se austrijski zakon i obračun zateznih kamata jednak kao i za austrijske građane, kojima neplaćanje predstavlja iznimku a ne pravilo.

U postupcima za utvrđivanje ništetnosti kreditnih ugovora, dosadašnja sudska praksa bila je u korist banaka, i to na način da su se hrvatski sudovi proglašavali apsolutno nenadležnim za odlučivanje u tim postupcima, ali su, u određenom manjem broju predmeta hrvatski sudovi ipak odlučivali u korist banaka, proglašavajući kreditne ugovore valjanima. Navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama, propisana je isključiva nadležnost hrvatskih sudova u parnicama povodom tužbe radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu, a u kojem slučaju je moguće zatražiti i odgodu ranije pokrenutog ovršnog postupka do okončanja parnice. No, zakonom je mogućnost odgode ovrhe predviđena jedino u slučaju kada se radi o stranim vjerovnicima, čime su oni stavljeni u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na domaće banke.

Takve zakonske odredbe protivne su Ustavu RH jer predstavljaju izravnu diskriminaciju.
Naravno, korisnici kredita koji se odluče za takve postupke, suočavaju se s neizvjesnošću oko ishoda parnice te njezinom dugotrajnošću, a u slučaju neuspjeha korisnik će biti u obvezi dodatno platiti i troškove tog postupka banci, dok kamate iz ugovora o kreditu i dalje teku. Bez obzira na ishod parnica radi utvrđivanja ništetnosti, isplaćeni iznos morat će se vratiti u bilo kojem slučaju, a što je tijekom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama višekratno potvrdio i sam ministar pravosuđa Orsat Miljenić.

Banke naglašavaju kako se Zakon o potrošačkom kreditiranju primjenjuje isključivo na potrošače, ne i na osobe koje su kredite koristile za gospodarske i turističke investicije te su njime obuhvaćeni samo krediti u iznosu do milijun kuna, što je već potvrđeno i nedavno na sudu.

Raiffeisen Štajerska je uvijek otvorena za komunikaciju i pregovore sa svojim korisnicima te se nada pronalasku zajedničkog rješenja za obostranu korist.