Crno-bijeli svijet
Izvorni naslov: American
History X
Režija: Tony Kaye
Uloge: Edward Norton, Edward Furlong, Beverly D’Angelo, Avery Brooks
Trajanje: 119 minuta
Godina: 1998.
Produkcija: New Line Cinema
“Generacija X” je priča o rasi i rasizmu. O dva brata koje životni put vodi među skupinu neonacista, njihovom buđenju, povratku u stvarnost i bici za goli život. Priča u kojem su događaji koji su se zbivali kroz četiri godine uspješno ispričani u jednom danu.
“Generacija X” je priča o Dereku i njegovom bratu Dannyju. Derek je bistar momak iz siromašne obitelji koji se upliće među skupinu neonacističkih skinheadsa i uskoro postaje njihov vođa. No, jednu večer dva crnca pokušaju ukrasti njegov automobil prilikom čega ih Derek uhvati i ubije zbog čega će završiti u zatvoru na četiri godine. I tek unutar zatvorskih zidina shvatit će da se život ne da opisati crno-bijelim tonovima i da je rasna podjela koju je ranije smatrao istinitom najobičnija zabluda. Istovremeno na ulicama Venice Beacha u Kaliforniji ostao je Derekov brat Danny. Mlad Danny idealizira svog starijeg brata i želi “popuniti njegove cipele”, ali se zapravo po ničemu ne razlikuje od ostalih zatucanih skinheadsa jer nema Derekovu superiornu inteligenciju i talent za ispraznu retoriku. Nakon izlaska iz zatvora Derek odlučuje raskrstiti sa svojim starim životom i povući svog brata sa sobom. Ali njihovo nacističko društvo takvu izdaju ne prihvaća olako…
Nakon što je redatelj Tony Kaye javno objavio kako želi da se njegovo ime skine sa špice “Generacije X” jer je Edward Norton navodno tražio (i dobio) ponovnu montažu nekih scena kako bi povećao svoju ulogu, činilo se da jednom od najiščekivanijih nezavisnih filmova 1998. prijeti propast kao mnogim drugima koji nisu izdržali slične kreativne razmirice. Oko njega se upravo zbog toga podigla prašina i željno se iščekivao konačni proizvod, kojeg su mnogi kritičari već unaprijed pokopali. No, nakon premijere bili su prisiljeni povući svoje riječi.
“Generacija X” ispala je najbolji film o međurasnim odnosima u američkim predgrađima još od Spike Leejevog prvijenca “Učini pravu stvar”, film koji duboko zadire u problem rasizma i temeljito analizira raslojenost društvenih slojeva u američkim velegradima poput Los Angelesa. Radnja filma odvija se unutar 24 sata, a s ranijim se događajima publika upoznaje putem flashbackova koji se razlikuju po crno-bijeloj tehnici prikazivanja. Derekovu nacističku prošlost i njegovu zatvorsku preobrazbu tako gledamo bez boje, s jasnim i jakim kontrastima između crnog i bijelog, jer tek u sadašnjosti on na život počinje gledati u jasnim bojama. Što se tiče metafora, ova možda i nije najpoetičnija, ali djeluje vrlo efektivno.
Upravo nakon ovog filma Edward Norton stekao je laskavu titulu najboljeg glumca svoje generacije, iako je i ranije imao vrlo kvalitetnih uloga. No, uvjerljivost “Generacije X” ipak je teško s ičim usporediti i bez ustezanja možemo reći da je Norton u ovom filmu odigrao jednu od najboljih rola devedesetih godina prošlog stoljeća; ulogu koja će se dugo pamtiti i koja ga je u jednu ruku i obilježila. Teško se sjetiti ijednog drugog glumca koji bi s tolikom uvjerljivošću prikazao Derekovu transformaciju i publici približio jedno okrutno nacističko smeće do te mjere da se u njega počne uživljavati.
Zaključit ćemo ovaj tekst riječima jednog od likova, koje se u ovome trenutku za to čine vrlo prikladnima. “Pretpostavljam da vam sad moram kazati što sam naučio – moj zaključak. Moj zaključak je sljedeći: Mržnja je nepotrebna prtljaga. Život je prekratak da bi cijelo vrijeme nekog mrzio. Jednostavno se ne isplati. Derek mi je uvijek govorio da je tekst najbolje završiti citatom. Misli da je sve već rečeno, a netko drugi je to rekao najbolje. Pa ako ih ne možete nadmašiti, pokradite ih…”
