Trgovci

To što vas poslužuju ne znači da vas vole

Izvorni naslov: Clerks
Režija: Kevin Smith
Uloge: Brian O’Halloran, Jeff Anderson, Marilyn Ghigliotti, Jason Mewes
Trajanje: 92 minute
Godina: 1994.
Produkcija: Miramax

Od Smithovih “Trgovaca” prošlo je već 14 godina. Što znači da je prošlo 14 godina otkad su Amerikanci zadnji put snimili komediju koja je nešto značila i koja je uz to bila iskonski smiješna. Tužno, zar ne?

“Trgovci” u mnogim stvarima podsjećaju na popularnu humorističnu seriju “Seinfeld”, prije svega utoliko što su film bez prave radnje. Nosioci cijele priče su dva glavna lika, radnici u trgovini mješovitom robom i videoteci, Dante Hicks i Randal Graves. Dante i Randal proživljavaju ono što će opisati kao jedan od najgorih dana u njihovim životima, ali realno gledajući, to je dan kao i svaki drugi. Jer Dante i Randal nemaju baš uzbudljive živote.

Svoje vrijeme provode radeći za crkavicu kako bi nekako uspjeli preživjeti ili izležavajući se na kauču pred televizorom. Ali i dalje su uvjereni da su popili svu pamet svijeta. Dani im prolaze u trivijalnim razgovorima o temama poput uništenja druge Zvijezde smrti u trećem nastavku Ratova zvijezda i raspredanju jesu li na njoj poginuli nevini radnici s obzirom da još nije bila završena i ismijavanju mušterija koje pitanjima poput “Imate li onaj film s onim likom što je glumio u onom filmu prošle godine” to zaista i zaslužuju.

Njihovi razgovori krajnje su nebitni, društveno nerelevantni, ali pametni i zabavni i nevjerojatno životni. To su razgovori kakve možemo čuti sjedeći na kavi u bilo kojem gradskom kafiću, duboko cinični i zajedljivi, ali krajnje interesantni. “Trgovci” su rijedak slučaj moderne komedije koja se ne temelji na toaletnom humoru i lošim gegovima već isključivo na verbalnom prepucavanju i nadmudrivanju. No, razgovori glavnih likova čine se vrlo prirodnima, iako su izuzetno vješto napisani i odglumljeni sa zavidnom uvjerljivošću, unatoč tome što je Smith glavne uloge povjerio glumcima za koje se kasnije gotovo i nije čulo.

Osim što su mu “Trgovci” popločali put prema kultnim prostranstvima suvremenog filma i označili ga kao glasnogovornika “generacije x”, Kevin Smith se svojim prvim filmom pokazao kao vrlo vješt i talentiran redatelj. Iako se gotovo cijeli film odvija u skučenom prostoru jedne trgovine (s povremenim izletima u Randalovu videoteku), pejsaž “Trgovaca” ne postaje dosadan. Lokacija je Smithu jednako bitna kao glavni likovi i njihove misli i karakteri, ona živi s radnjom i dosljedno prati razvoj priče.

Kevin Smith s “Trgovcima” je publiku također po prvi put upoznao s njegovim rodnim New Jerseyjem, gradom smještenim prekoputa New Yorka koji je u američkoj kinematografiji često prikazivan kao crna rupa, siromašni mlađi brat koji uvijek ostaje u sjeni “grada koji nikad ne spava”. Na isti ga način prikazuje i Smith, ali New Jersey u njegovoj viziji uspijeva istovremeno biti grad koji ne nudi apsolutno nikakve mogućnosti i grad u kojem bi svatko, zbog jednostavnosti i ležernosti, poželio živjeti.

Smithov New Jersey publika je još bolje upoznala kroz njegove naredne filmove “Štakore iz šoping centra” i “Naganjajući Amy”, koji je nedostižno remek djelo suvremenog nezavisnog filma. Smith je kasnije, nažalost, preduboko zaglibio u loše trendove suvremenih američkih komedija, ali njegovi fanovi i dalje u svakom filmu vide nešto od “Trgovaca” i nadaju se kako će se Smith uskoro vratiti svojim korijenima.