Ovo danas je cibonizacija Zadra, ali nažalost ne u rezultatskom već navijačkom smislu
U Jazinama kao navijač, u Višnjiku kao novinar zadnjih godina propustio sam malo utakmica Zadra. Počeo sam ići na utakmice baš kad je Danijel Jusup po drugi put bio na klupu Zadra.
Bilo je tu i poraza i pobjeda, smijeha i suza obiju vrsti, a i sami znate kako je navijati za Zadar vožnja na “vlaku smrti” od koje vam se na trenutke povraća da bi nakon par zavoja bili preplavljeni nevjerojatnim uzbuđenjem i euforijom.
Od drugog dijela prošle sezone, a zadnjih par dana naročito osjećaj mučnine nažalost prevladava. Bio sam u Višnjiku i u nedjelju i još uvijek si ne mogu utuviti u glavu da je još jedna sezona otišla kvragu!
Neću se baviti analizama igre, taktike, uprave, trenera, igrača, sve je već rečeno u onih tristo i kusur komentara koje ste vi napisali pod izvještajem s utakmice. Zanima me atmosfera.
Prije Zadra te crne nedjelje izvještavao sam s utakmice Borika koji je također poražen u produžetku, i dok sam tipkao izvještaje iz ogorčenosti se rodila ideja za ovu kolumnu.
To popodne Jazine su bile hladne i malo koji od stotinjak posjetitelja je skinuo jaknu, no usprkos tome kada je utakmica bila u egalu tridesetak glasnih gledatelja napravilo je pravu buku u dvorani. Istina je da je glasnice trenera Borika Nevena Plantaka vrijede za desetak navijača, ali atmosfera je svejedno bila užarena.
U tim trenutcima kroz glavu su mi proletjele scene od prije par godina kada je u toj dvorani ne više od stotinjak članova Tornada dizalo publiku i radilo urnebes od kojeg se tresla cijela dvorana i noge protivnika. U priči nije bitno što je Borik popušio, već atmosfera u Jazinama koja se stvorila iz ničega.
Dva sata kasnije pet tisuća ljudi u Višnjiku nisu tome došli niti blizu…
Tornado se trudio, glasnice poderale, bubnjevi nabijali ali nije se došlo do onih vrhunaca u kojima bi se Zadrovim igračima dizale dlačice na vratu, a Cibosi kradomice pogledavali koji se to vrag događa na tribinama.
Masa se nije zapalila iako je utakmica bila napeta da napetija nije mogla biti. I ne samo to, većina ljudi je utakmicu prosjedila što je u Jazinama bilo nezamislivo.
Iako je gotovo bogohulno to za reći, imam osjećaj kako Višnjik ubija zadarsku košarku. Jer što znači zadarska košarka, zašto se ide na utakmice?
Sjetite se kada je ludilo bilo možda i najjače, baš za vrijeme druge Jusupove ere kada se onaj prvi kup slavio kao NBA naslov. U vrijeme akcije “kupi ulaznicu, ne idi na utakmicu”. To ludilo, masovna histerija i fanatizam su košarka.
Ovo danas je cibonizacija Zadra, ali nažalost ne u rezultatskom već navijačkom smislu, i pokop košarke u sjajnom novom lijesu.
Prije nego počnete pisati kako sam budala koji želi da se Zadar vrati u trošne Jazine, protivnik napretka i jalnuš znajte da to nije tako. Veselio sam se kao i svi vi seljenju u blještavu “peku” koja je trebala biti ulaznica Zadra u elitu europske klupske košarke.
Zadru treba Višnjiku, što su dokazali Mate Mišo, Cetinski, mali nogomet, klape i ostali kojima je uspjelo ono što ne uspijeva košarci.
Ima tome više razloga, slabe igre i porazi, recesija (protiv Splita u kupu ulaz besplatan, bilo malo manje ljudi nego na Ciboni u nedjelju), negativna atmosfera, ali nitko me ne može uvjeriti da je osim možda na dvije, tri utakmice atmosfera u novoj ikad bila blizu staroj.
Nakon one sramote u nedjelju ove sezone vjerojatno neće ni biti. Ako me doigravanje PH demantira nitko sretniji, ako ne, jesen (opet ) donosi nadu.
