BAT je ovih dana u
potpunosti preuzeo hrvatskog monopolista u proizvodnju cigareta Tvornicu duhana
Rovinj i zajedno s njom još nekoliko manjih firmi vezanih uz duhansku
industriju te kao dodatak udjele u Tisku. Sve skupa za 505 milijuna eura.
Na
taj se način završila bitka ove multinacionalne kompanije za hrvatsko tržište
koje je počelo prije punih 18 godina kad je BAT kupio većinski paket dionica
Tvornice duhana Zadar.
TDR se tada rukama i nogama
borio protiv BAT-ovog ulaska na hrvatsko tržište. Ova multinacionalna kompanija
je nakon dosta napora i uloženih 70-ak milijuna eura obnovila proizvodnju u
zadarskoj tvornici no bila je onemogućena ući na tržište pravilnicima o
duhanskim proizvodima koji su protežirali TDR.
Jednom prilikom je
direktorica BAT-a za Hrvatsku Ann Johnson, u opuštenijem razgovoru sa zadarskim
novinarima na vrhuncu pritisaka na BAT, rekla kako prima prijateljske savjete
da potplate nekoga da bi ušli na hrvatsko tržište. Mi nećemo nikoga
potplaćivati, a čini mi se da ćemo na koncu morati kupiti TDR da bi ušli na
hrvatsko tržište.
Ann Johnson je to rekla
negdje 2002. ili 2003. godine, a nedugo potom
je Slavko Linić, Račanov ministar financija, optužio BAT da je loš investitor koji ne
poštuje hrvatske zakone i koji je sklon podmićivanju. A onda je došlo i sudsko
osporavanje kupnje tričavih 20 dionica i BAT se nakon svega povukao – strojevi iz
novoigrađene tvornice u Gaženici su
razmontirani i prevezeni u Vranje u Srbiju.
Zadar je ostao bez 120 proizvodnih
i dobro plaćenih radnika, moglo bi se lako izračunati koliko su gradski i
županijski proračuni izgubili što ova tvornica nije mogla raditi proteklih
godina. Nejasno je zašto lokalna vlast
nije nikada pokazivala pravi interes, nije se založila za opstanak TDZ-a.
Sad se ispostavilo da je
TDR u biti nastojao sebe što bolje prodati. U toj igri koja je, eto, trajala
punih 18 godina, u završnom dijelu podizanja cijene TDR-a poslužili su i Kinezi.
Oni su, točnije moćni kineski koncern China National Tobacco, obavljali
dubinsko snimanje TDR-a, pronesena je vijest da su sigurni kupci. U biti su
poslužili za dodatno podizanje cijene jer ipak Hrvatska i cijela regija spada u
sferu primarnog interesa BAT-a koji nije želio dozvoliti Kinezima ulazak u
njihovo dvorište.
Zato je TDR postigao vrlo dobru prodajnu cijenu, to će
dioničarima na čelu s Antom Vlahovićem dodatno podebljati prihode. Vlahović je
već odavno procijenio da se u proizvodnji cigareta neće moći dugo nositi s
multinacionalnim kompanijama, pogotovo kad Hrvatska uđe u EU i zato je osnovana
Adris grupa, zarada od cigareta na vrijeme je preusmjeren u turizam i u
proizvodnju hrane putem Cromarisa.
Zadar bi ipak iz svega
mogao izvući nekakvu pouku iz cijele ove duge priče u kojoj je ostao kratkih
rukava. Kinezi su, naime, najavili svoj veliki interes za novu putničke i
teretne luke u Gaženici, te za poslovnu zonu Crno i Zračnu luku Zadar. Nedavno
su kineski gospodarstvenici najavili slanje pisma namjere na koji način vide
svoja ulaganja u ove “zadarske potencijale”.
Pitanje je, dakle, ima li tko će
ovaj ozbiljan interes Kineza znati iskoristiti za privlačenje nekih bližih
europskih investitora? Treba imati na umu da je prilikom otvaranja radova na
novoj luci Gaženica 2009. godine
veleposlanik Njemačke Bernd Fisher jasno dao na znanje da su Njemačka razvojna
banka i Europska razvojna banka kredite dali jer to treba biti nova europska
luka. Eoropa ovu luku, rekao je Fisher, grade za sebe.
Pitanje je, dakle, radi
li tko ozbiljno na tome da i u slučaju zadarskih razvojnih projekata
kontaktiranje s Kinezima bude samo metod za privlačenje ozbiljnog europskog
kapitala? Odnosno, hoće li EU dozvoliti Kinezima da dobiju luku koju je ona za sebe gradila?
