"Međunarodna plivačka federacija je, međutim, 2015. godine donijela odluku da i muškarci mogu nastupati na velikim natjecanjima. Na Olimpijskim igrama u Parizu će u osmočlanim mješovitim timovima moći nastupiti i dva plivača", kaže izbornica hrvatske reprezentacije.
Sinkronizirano plivanje, koje se po novom zove umjetničko
plivanje, atraktivan je olimpijski sport u kojem je Hrvatska u
posljednje vrijeme počela bilježiti vrlo dobre rezultate,
uključujući i jedan plasman u finale na ovogodišnjem Svjetskom
prvenstvu u Fukuoki.
Izbornica hrvatske reprezentacije Valeria
Petrachina smatra da je to kod nas još uvijek mlad i
nerazvijen sport, pa ne krije zadovoljstvo time što ju je Vijeće
Hrvatskog olimpijskog odbora uvrstilo u kategoriju trenera za
razvoj sporta.
“Ovo mi je potvrda da je Hrvatski olimpijski odbor prihvatio i
priznao sve ovo što sam do sada napravila, moj dugogodišnji rad i
moje rezultate. To mi je poticaj da i dalje radim ono što
najbolje znam u životu. Bila sam plivačica, a od moje 18. godine
radim kao trenerica u Hrvatskoj. Umjetničko plivanje je u
Hrvatskoj još uvijek mlad i nerazvijen sport. Treba puno ulagati,
naročito u stručne osobe. Ovo znači da će HOO i dalje podržavati
i mene i cijeli naš sport”, kaže Valeria Petrachina u
razgovoru za HOO.
Sinkronizirano plivanje je donedavno bio jedan od malobrojnih
isključivo ženskih sportova, no na Olimpijskim igrama u Parizu
prvi put će moći nastupati i muškarci.
“Na samom početku su se sinkroniziranim plivanjem bavili i
muškarci i žene. Vremenom, kako su se plivačice time počele
ozbiljnije baviti, to je uistinu postao ženski sport. Međunarodna
plivačka federacija je, međutim, 2015. godine donijela odluku da
i muškarci mogu nastupati na velikim natjecanjima, ali samo u
disciplini mix duet. Naravno, to je bilo napravljeno s ciljem
dodatne popularizacije našeg sporta, da se privuku mediji i
gledatelji na tribine. Od tada je prošlo osam godina i mogu reći
da već ima vrhunskih plivača koji imaju jako dobru tehniku i
nimalo se kvalitetom nastupu ne razlikuju od plivačica. A ta neka
muška karizma, brutalnost, muški karakter…, to sve doprinosi
artističkom dojmu. Na Olimpijskim igrama u Parizu će u osmočlanim
mješovitim timovima moći nastupiti i dva plivača. U timu oni neće
moći u potpunosti primijetiti spomenutu mušku artističnost jer je
kod ekipa uvijek cilj da svi budu ujednačeni i sinkronizirani,
ali da će doprinijeti svojem muškom snagom, to je sigurno.”
U Rusiji, koja je vodeća velesila u ovom sportu,
sinkro-plivačice svakodnevno treniraju po devet sati, dva sata na
suhom, a ostalo u bazenu, dok je u Hrvatskoj trening ipak nešto
lakši, kaže izbornica.
“Ako gledamo moj klub Primorje Aqua Maris iz Rijeke, u koji cure
u natjecateljski pogon ulaze s devet ili deset godina, trenira se
od četiri do sedam puta tjedno, ovisno o uzrastu plivačica.
Najmlađem uzrastu, kadetkinjama, trening traje dva i pol
sata, dok juniorkama traje i do sedam sati. Za te treninge,
naravno, puno koristimo vikende i praznike kad one nemaju školu
je je školski sustav napravljen tako da se ne može puno
izostajati s nastave. A, mi moramo puno vježbati zajedno. Nije
trening samo pojedinačno naučiti svaku plivačicu tehnici, bazi i
svemu ostalome, nego treba vježbati i sinkronizaciju, a nju
radimo samo kad su sve zajedno na treningu, kada jedna drugu
vidi, kada jedna drugu osjeti. One moraju znati raditi jako blizu
jedna drugoj, a to se uvježbava satima.”
Na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki je Matea Butorac ušla
u finale, što je za sve koji prate umjetničko plivanje bilo
veliko iznenađenje. Valeria Petrachina pojašnjava kako je do tog
rezultata došlo i kako ga je ona vidjela.
“Morate znati da na svjetskoj razini na seniorska natjecanja
dolaze mahom profesionalne sportašice. U Hrvatskoj sinkronizirano
plivanje nije profesionalan sport. Što se tiče Mateje, plan je
bio da se u Fukuoki plasira u gornju polovinu svih natjecateljica
i to bi bio dosta dobar rezultat za nas. No, kada je Matea
odradila svoj nastup bez ijedne pogreške, gledali smo s tribine
nastupe drugih plivačica i vidjeli da mnoge koje su imale u
startu veću težinu svojih programa od nje nisu bile u stanju
čisto odraditi svoje vježbe. Bile su nervozne i radile pogreške,
pa je tako Matea ušla u finale. Otkako su se promijenila pravila
u sinkroniziranom plivanju su bitne i fizička i psihička
stabilnost. Sada treneri i sportaši moraju unaprijed prijaviti
težinu s kojom će nastupiti i mora se u vježbi napraviti sve ono
što je prijavljeno. Ako se ne napravi sve, gubi se puno bodova.
To se dogodilo i u Fukuoki gdje je od 29 plivačica koje su
nastupile u kvalifikacijama samo njih pet napravilo svoju
koreografiju bez greške. Jedna od tih pet bila je i Matea.”
U Hrvatskoj je trenutno vrlo malo klubova i sportašica koje se
aktivno bave umjetničkim plivanjem. Uglavnom je riječ o pogonima
u velikim gradovima.
“Trenutno ima osam klubova u Hrvatskoj. Točan broj plivačica ne
znam, ali mislim da u svakom klubu ima stotinjak onih koje
treniranje baš u natjecateljskim pogonima. Klubove imamo u
Zagrebu, Velikoj Gorici, Splitu, Varaždinu i Rijeci. Postojao je
i klub u Sisku, no on je nažalost ugašen prošle godine i nadam se
da će se možda opet otvoriti. U Rijeci je to dosta popularan
sport zbog rezultata koje ostvarujemo. Na državnim prvenstvima
često osvajamo prva mjesta, pa to onda bude i u riječkim
medijima. Imamo samo jedan klub, pa sve cure koje se žele baviti
ovim sportom dolaze k nama. U Zagrebu je ipak malo drukčija
situacija jer tamo su tri kluba, pa među njima postoji
konkurencija”, kaže Petrachina.