
Studija jednog braka: S. Y. L. A. (Support your local artist) naziv je performansa koji će se održati večeras na trgu kod crkve Sv. Krševana od 20 sati.
Brak je, obećali su nam, ulazak u svetu zajednicu. To
obećanje je došlo prije judeo-kršćanske koncepcije svetog i
negdje poslije prve nedjelje na početku agrarne revolucije, oko
10 000 godina p.n.e.
Od tada se polaže sjeme i daje miraz, niz običaja koje ćemo
u jednom trenutku kodificirati kao brak (prasl. borkъ, stsl.
brakъ: brati).
No umjesto obećane jednakosti Para sjedinjenih kroz i u svetu
zajednicu, dobili smo perverzno-paranoidnu ekonomiju intime kojom
smo se ograničili na mikroskopski dijapazon interakcija i
dinamika: suviše varijacija pravi suviše problema i to može
izazvati stampedo.
– Taj bakanalski horor, to onostrano poliamorično,
transrodno, bezdobno i bezrasno ‘ludilo’ amajlijom braka držimo
pod kontrolom a politikom trećeg (oca, starješine, svećenika,
doktora, zakona) kontroliramo, opisuje nam Igor
Zenzerović, performer.
– Nagnan prijašnjim performansom Studija jednog
zagrljaja, vođen potrebom da ti se približim, želim shvatit čemu
služiš i što si ti kao publika.
Odbijam vjerovati da si amorfna masa pogleda i šuštavih
komentara. Slovo na ekranu ili svjedok moje genijalnosti. Kakvoj
zajednici pripadamo ti i ja, kustos u muzeju, majstor
rasvjete?
Ako umjetnost ima svetu zajednicu, možda je ona i jedini
iskustveni oblik svetosti ovdje i sada? Da li si i ti ikad
osjetio ekstazu dobrog umjetničkog djela u ovdje i sada?
Jesmo li ikada istovremeno?
Gdje sam ja u tome a gdje ti? Iza? Pokraj? S
tobom?
Želim vjerovati da svetost umjetnosti nadilazi i nastaje
u glavi umjetnice, u tijelu umjetnika, u osnovnoškolcu tokom
posjeta muzeju i u znojnim odjelima iz odjela za
kulturu.
S.Y.L.A. banalizacijom svadbe kao obećanja (pro forma i de jure)
ističe sakrosanktske uloge, obaveze i ambicije svih aktera.
– U eteru svetosti umjetničkog iskustva Treći postaje
mnogostruk, bude se: anarhičke obaveze, queer teologija uzajamnog
poštovanja, poetika prolaznosti. Možda tako postavljena
mizanscena, naša zajednica-u-prolazu, zajednica prolaznih
svjedoka i ekstatičara, u trenutku snoviđenja u trenutku, kada
kažeš: da…, poručuje Igor Zenzerović



