Željko Milašinović (19) iz Lipika sa svojih je petnaest godina izdao zbirku poezije. Ovaj mladić vjeruje da ne treba odustati od snova, pa je napisao i svoj prvi ljubavni roman i pjesmu.
Kako si otkrio svoju ”žicu” za književnost? Jesi li
prvo bio pasionirani čitatelj?
“Žicu” za književnost otkrio sam još u osnovnoj školi, na
literarnoj skupini, moji zapravo početci. To su dani kada sam
počeo pisati svoja djela, od pjesama, bajki, novela do na kraju
samih romana. Za mene najljepše doba, kojeg se rado volim
prisjetiti i danas. To su za mene lijepe uspomene, koliko god one
teške bile u smislu upravo tog početka, jer svaki početak težak
je na svoj način! Naravno da jesam. Jer mislim da osoba koja se
želi prihvatiti tog posla mora biti pasionirani čitatelj, i to ne
ga kratko, već dosta dugo, da bi nešto napisala i objavila.
Što je teže za tebe, pisanje pjesama ili konstruiranje
nečeg složenijeg poput romana?
Naravno, teže je napisati roman! No, tu ponekad nema pravila,
nekome je možda teže napisati recimo pjesmu. Ali vjerujte da dođu
ti trenutci, kad imam osjećaj da bih lakše napisao priču od 10
stranica ili roman nego složio pjesmu.
Kako se mlada osoba poput tebe otisne na ”književni
put”, tko te podržava
Teško. Nije lako, zato i najavljujem da je u procesu snimanja i
moja prva pjesma, “Ljubav lažna”, jer lakše se “probiti” sa
pjesmom nego sa knjigom, to je u današnje vrijeme shvatljivo, jer
ljudi sve manje čitaju.
Podržavaju me svi, od obitelji, prijatelja, suradnika, gradskih
vlasti pa sve do medija, naravno samo najboljih medija
uključujući i Vaš i svaki od onih prethodnih, uz naravno najbolje
novinare, spikere i voditelje!
Kako ide priča oko objave romana?
Dug je to proces. Meni je za novoizašli roman “Ljeto koje se
pamti” trebalo tri godine, dok za zbirku pjesama “Kap na
djelićima sunca” kao moj prvijenac, puno kraće. Prvo smisliš
koncept, pa razradu cijele priče, zatim mjesto i vrijeme radnje,
likovi, tipkanje po par sati dnevno, tisak, promocija. Uh,
vjerujte naporno i samo naporno.
Koje teme te inspiriraju – misliš li da književnici
trebaju biti društevno angažirane osobe?
Pa inspirira me sve ono što ja želim da me inspirira, zaista je
raznolikost tema u igri. Da, apsolutno, upravo sam i ja jedna od
njih. Naravno uz sve obaveze to je ponekad i naporno, ali tko
hoće taj može, zna i želi!
Koje domaće autore pratiš?
Ne znam koga ne pratim, pratim ih sve i na glazbenoj i na
književnoj sceni, recimo Sanju Pilić od osnovne škole, pa na
dalje. Svi su mi naši domaći autori dragi i imaju posebno mjesto
u mom srcu, jer to su ljudi koji se trude i rade na sebi, usput,
izostavljam one koji su postali popularni na skandalima.
Što misliš o ekranizaciji romana poput posljednjeg
hrvatskog hita Osmi povjerenik?
Ekranizacija romana je odlična stvar. Jer ljudi koji su gledali
ili će tek gledati film, vrlo vjerojatno će i pročitati roman. Za
ekranizaciju 5 plus!!
