Hashimoto, ili preciznije nazvan kronični autoimuni tireoiditis je autoimuna bolest štitnjače koja obično traje godinama ili čak i desetljećima, a u današnje je vrijeme glavni uzrok poremećaja funkcije štitnjače
“Detektira se biokemijski praćenjem razine protutijela u serumu
na proteine štitnjače, tireoidnu peroksidazu (A-TPO) i
tireoglobulin (TgA), ali također pomoću ultrazvuka kojim se u
slučaju prisutnosti ove bolesti obično vidi difuzno nehomogen
prikaz parenhima štitnjače kao odraz promjene njene strukture”,
objašnjava dr. med. Josip Staničić, specijalist nuklearne
medicine iz Poliklinike Perić-Staničić za Ordinacija.hr.
Ipak, objašnjava, važno je napomenuti da kod nezanemarivog broja
ljudi zahvaćenih ovom bolešću, štitnjača tijekom cijelog života
može sasvim uredno funkcionirati. Dakle, kod ovih ljudi bez
obzira na Hashimotov tireoiditis, štitnjača cijelo vrijeme
proizvodi točno onoliko hormona štitnjače koliko organizmu treba
što se odražava u urednoj vrijednosti tireostimulirajućeg hormona
– TSH, najpreciznijem pokazatelju funkcije štitnjače.
Ono što je danas liječnicima postalo izazov jest upravo
razlučivanje prisutnosti Hashimotovog tireoiditisa od pojave
jasnog poremećaja funkcije štitnjače.
To se može učiniti kvalitetnom dijagnostičkom obradom bolesnika
određivanjem serumskih vrijednosti TSH (po potrebi i T3, T4),
TPO, TgA , ali i ultrazvukom štitnjače.
Na taj način se s velikom sigurnošću može razlikovati bolesnike
koje treba liječiti, od onih kod kojih se tek u bližoj ili daljoj
budućnosti može očekivati pojava poremećaja funkcije štitnjače.
Ne postoje posebna hrana ili dodaci prehrani koji su korisni sami
po sebi u liječenju poremećaja štitnjače i prevenciji određenih
stanja.
“Balansirana prehrana koja osigurava dovoljno hranjivih tvari i
umjerena tjelesna aktivnost pomažu pravilnom radu štitnjače, a
redovite kontrole mogu na vrijeme otkriti poteškoće u njenu
radu”, ističe nutricionistica Andrea Bilanždija.
Tvari na koje je potrebno obratiti pozornost kod ovog stanja su
selen, jod, željezo, magnezij, vitamini B1, B6, B12, D i omega 3
masne kiseline, savjetuje.
Preporučuje se uravnotežena prehrana bogata polinezasićenim
mastima, ugljikohidratima s niskim glikemijskim indeksom te se
fokusirati na dovoljan unos selena, joda, D vitamina i B12
vitamina.
Nastanak autoimunih oboljenja se često povezuje s deficitom
vitamina D, te je preporučljivo njegovo kontroliranje i
suplementacija u slučaju deficita.
Preporučuje se, nastavlja nutricionistica, slijediti mediteransku
prehranu, eliminirati hranu s niskom nutritivnom vrijednosti.
“Što se tiče glutena, nema službenih preporuka da se gluten
izbacuje kod autoimunih bolesti štitnjače. Isto tako ne znači da
će svakome tko boluje od ove autoimune bolesti biti bolje od
izbacivanja glutena, no vrijedi probati uz praćenje razine
antitijela”, navodi.
Ako u periodu od 6 do 9 mjeseci nema poboljšanja vjerojatno od
ovakve prehrane nećete dugoročno imati koristi. No, ako pak ima
značajnog pomaka, vrijedi se pridržavati ovog tipa prehrane,
poručuje.