Popularne već desetljećima, videoigre su trend koji je u konstantnom porastu. Međutim, plaši nas što u medijima viđamo puno naslova o opasnostima online igara ili utjecaju ekrana na dječji vid i ponašanje. Rijetko se spominju pozitivni učinci, stoga se pitamo postoje li uopće.
Prednosti videoigara po mišljenju roditelja
Ne iznenađuje da proizvođači videoigara tvrde da
njihove igre umanjuju stres, pomažu izgraditi vještine kritičkog
razmišljanja pa čak i da djeluju na cijelu obitelj u vidu većeg
zbližavanja članova. Ali pitanje je vjeruju li roditelji u to.
Pružatelj internetskih usluga Frontier je upotrijebio Amazonov
MTurk za ispitivanje otprilike 1000 roditelja o njihovom
mišljenju o videoigrama.
Prema njihovoj nedavno objavljenoj studiji, gotovo dvije trećine
roditelja smatra da videoigre njihovoj djeci pomažu razviti
logičko i kritičko razmišljanje. Ovisno o igrama koje djeca
igraju, ove vještine dolaze kroz opću strategiju igre, rješavanje
kompleksnih zagonetki i snalaženje u složenim sustavima igara.
Također su primijetili da je kreativnost njihove djece porasla,
kao i opći osjećaj sreće i mentalnih dobrobiti.
Međutim, pozitivni učinci ne staju tu. Gotovo pola roditelja
vjeruje da videoigre razvijaju društvene vještine kod djece,
ponekad kroz suradnju s drugim članovima obitelji, ali najviše s
prijateljima ili nepoznatima.
S kim god igrali, djeca uče kako kvalitetno i učinkovito
komunicirati i surađivati s drugima.
Razvija im se timski duh i sposobnost raspodjele zadataka za
ostvarenje zajedničkog cilja. Roditelji koji ovako razmišljaju
dozvoljavaju djeci da na videoigrama provode 2-3 sata
dnevno.
Što kaže istraživanje?
Prema istraživanju Američkog psihološkog društva, preko 70 posto
djece i adolescenata upušta se redovito u online igre s
prijateljima i ostalim ljudima. Neke od najpopularnijih igara
današnjice, kao što su Minecraft i Fortnite, potiču suradnju više
pojedinaca u spašavanju drugih ili rješavanju zadataka.
Istraživanja su pokazala da ovakva vrsta suradnje ohrabruje djecu
da svakodnevno pomažu bližnjima i razvijaju empatiju i u vanjskom
svijetu. Institut za igre slaže se i tvrdi da se u
dječjim glavama formiraju vještine za poslovnu
suradnju u odrasloj dobi, kroz savezništvo s drugima pri
online igrama. U nekim slučajevima djeca također razviju i dobre
rukovodstvene vještine. Uče o aktivnom slušanju, donošenju
odluka u skupini, a sve to dok se zabavljaju i igraju s
prijateljima i ostalim igračima.
U članku Caroline Knorr za National Geographic stoji da su
videoigre u prilikama u kojima su se djeca našla za vrijeme
pandemije, pružile odušak i način za zabavu i druženje s
prijateljima, u nedostatku mogućnosti za bližim fizičkim
kontaktom. Međutim, čak i bez razloga pandemije, brojna su djeca
kojima videoigre pružaju sigurniji i ugodniji način za socijalnu
interakciju. Andrew Fishman za Psychology Today piše da djeca sa
spektrima autizma i djeca koja pate od društvene anksioznosti
lakše ostvaruju interakciju kroz online igre nego uživo.
Online igre nikako ne bi trebale zamijeniti za društveni kontakt
u stvarnom svijetu, ali zbilja mogu pomoći nekoj djeci izaći iz
svojih ljuski i naučiti komunicirati na način koji im ulijeva
povjerenje i doprinosi osjećaju ugode. Dakako, roditelji i dalje
trebaju ograničiti količinu vremena provedenog u igrama kao
i kontrolirati kontakt i komunikaciju s nepoznatima.
