Ako vam srce sporije zakuca kad vas dijete upita je li Djed Božićnjak stvaran i hoćete li umrijeti, niste usamljeni. Mnogi roditelji ne snalaze se kad im djeca postave pitanja na koja je teško dati iskren odgovor. S obzirom na to da djeca istinite odgovore na ova pitanja mogu teško podnijeti i razumjeti, roditelji se s razlogom pitaju je li u redu lagati.
“Istraživanja pokazuju da roditelji koji redovito lažu svojoj
djeci imaju lažljivu djecu. Jednostavno je. Ako stalno koristite
bijele ili obrambene laži, vaša djeca će naučiti slijediti vaš
primjer”, tvrdi za The Sun psihologinja Emma Kenny.
Također, ističe da je problem što je danas internet dostupan
svima pa će djeca vrlo brzo doznati pravu istinu, odnosno
spoznati da im roditelji lažu, što samo može narušiti odnos.
“Potpuno smo promijenili svoje razumijevanje istine i to je jako
loše. Zbog toga je u porastu broj slučajeva tjelesne dismorfije,
mladi imaju nisku razinu samopoštovanja, nikad nismo bili manje
otporni”, dodaje.
Roditelji djecu žele zadržati nevinom i naivnom što je duže
moguće, a istovremeno ih žele pretvoriti u iskrene, otporne i
čvrste ljude. Kenny zato iznosi o kojim stvarima nikad ne treba
lagati djeci i kako im dati pravi odgovor na pitanja o izazovnim
temama.
Smrt
Koliko god to teško bilo, Emma preporučuje roditeljima da budu
jasni i iskreni u pogledu smrti.
“Mislim da je razumljivo kad roditelj kaže djetetu da se pas
otišao igrati u park s ostalim psima, ali to nije zdrav način
liječenja smrti”, kaže Emma.
“Što prije pomognete djeci da se iskreno povežu sa smrću, to će
im biti bolje”, dodaje.
Smatra i da je loše lagati djetetu ako vas upita hoćete li ikada
umrijeti.
“Teško je jer zaista hoćete. Djeca se moraju pripremiti za
stvarnost. To se ponekad, nažalost, događa i djeci. Često želja
roditelja da zaštiti svoje dijete i da sve bude u redu zapravo
može spriječiti djecu da prođu kroz teške emocije poput boli i
tuge. Radila sam s djecom sa strašnim problemima tuge.
Primjerice, bojala su se ulaska u avion jer iskreno vjeruju da su
mrtvi ljudi na nebu”, pojasnila je.
Razvod
Među najtežim pitanjima djece su ona koja se odnose na
razvod.
“Što više pokušavate projicirati krivnju na drugog roditelja, to
ćete više štete nanijeti odnosima sa svih strana. Pokušajte biti
konkretniji i djetetu dati do znanja da je i dalje voljeno, da se
vaš odnos neće promijeniti i da je to konstanta”, smatra
psihologinja.
Ako djetetu kažete da se mama i tata još uvijek vole, ali više
neće živjeti zajedno, to će ga samo zbuniti.
“Treba čuti da se majka ili otac neće vratiti doma, da neće biti
više zajedničkih okupljanja, ali da vam je i dalje drago što
imate zajedničko dijete”, pojašnjava.
Isto tako, ako se u vaš dom useljava novi partner, budite iskreni
kako se dijete ne bi osjećalo odbačeno.
“Djetetu dajte do znanja da se to događa i da odrasli ljudi
biraju biti s različitim ljudima.”
Nasilje
Ako se utvrdi da je vaše dijete uključeno u zlostavljanje, bilo
kao žrtva ili počinitelj, roditeljski instinkt je zaštititi ga.
No odmak i pokušaj objektivnijeg sagledavanja situacije dugoročno
su bolji za dijete, smatra Emma.
“Svi želimo crno-bijeli scenarij, ali u stvarnom životu postoje i
sive zone. Nema smisla braniti svoje dijete, pogotovo ako znate
da njegovo ponašanje nije bilo ispravno. Lažete li za njih jer ih
štitite, zapravo im dajete negativnu lekciju. S druge strane, ako
je dijete žrtva zadirkivanja, primjerice na račun svoje tjelesne
težine, objasnite mu da nema prihvatljivog razloga da se bilo
koga maltretira zbog toga. Međutim, nije u redu ni reći djetetu
da nema problem sa svojom težinom. Prvo, dijete vam neće
vjerovati, a drugo, neće se pozabaviti tim problemom”, navela
je.
Svijet je okrutan i dijete treba znati da to ne zaslužuje, ali
možemo mu pomoći da se osjeća bolje u svom tijelu i ponuditi mu
podršku.
Zaštitničke laži
U nastojanju da dijete zaštite od štete, roditelji ih mogu slabo
pripremiti za stvarni svijet. Kao primjer Emma navodi izjavu da
je svijet savršeno mjesto.
“Dijete izgubi na natjecanju i roditelj mu kaže da je sudac bio
naklonjen drugoj strani ili preferirao drugo dijete. To bi
mogla biti istina, ali zapravo je bolje djetetu pomoći da
shvati da život nije pošten, da se suoči s neuspjehom i nauči da
postoje predrasude i da su stvarne te da su dio odrastanja”,
tvrdi.
Na koncu, psihologinja zaključuje da dijete mora znati padati i
ustajati. Pritom uči i raste te stječe važna iskustva i alate za
budućnost.
