Umijeće je biti zadovoljan svojim životom, biti svjestan da se niti jedan trenutak koji sada proživljavaš neće ponoviti.
Gledati naprijed bez obzira što se u prošlosti događalo.
Umijeće je ne baviti se tuđim životom, ne ulaziti u namjere
drugoga, gledati stalno u njegovo ponašanje, te zatim
kritizirati, odgovrati ili klevetati. Umijeće je ne dopustiti da
loši ljudi probude zvijer u tebi već je sam riješiti i srediti
svoj život.
Umijeće je razumjeti svoje nemire i spriječiti obrasce ponašanja
koji njemu vode, zaustaviti sve one unutarnje dijaloge koji nisu
ništa drugo nego curenje negativnosti po svim porama vašega bića.
Umijeće je razumjeti koliko jedno biće vama može uljepšati život
ali i s druge strane upropastiti ga ali još više shvatiti da i vi
jednako tako možete drugome život učiniti boljim, nezaboravnim i
punim sjajnih osjećaja.
Umijeće je ne prignuti glavu pred onima koji te podcjenjuju, ne
predati svoje snove pred onima koji ih omalovažavaju, ne
prolijevati suze nad onima koji ih ne zaslužuju i ne ući u
začarani krug gdje je povreda drugoga zaštita od vlastite
povrede. Umijeće je nastojati biti čovjek i onda kada se svi
drugi oko tebe pretvaraju da su nešto više od toga i onda
kada to znači ostati sam i uspravan i ne dati se zarobiti od
mišljenja mase.
Umijeće je otvrdnuti na udarce života, ona svakodnevna podmetanja
i podbadanja, na one učestale pritužbe i kritike, i nakon njih
izaći još jači shvaćajući da sve ono što vas nije uništilo dalo
vam je razloga da gledate u bolju budućnost i vjerujete u novo
sutra. Umijeće je ići naprijed i onda kada svi oko tebe okreću se
i usmjeruju u drugom pravcu jer znaš koji je tvoj pravi cilj i
koja je tvoja sudbina. To je pravo umijeće života.
