Znati se nositi sa onim što ti drugi govore ili rade zahtijeva određenu količinu iskustva u životu i snagu karaktera i psihe. Ono što govorimo i radimo drugima odražava se upravo i na nama tj. može nam se vratiti kao bumerang ukoliko je negativno. Ali, snosimo li mi odgovornost za to kako će se netko drugi nositi sa konstruktivnim i destruktivnim kritikama i emocijama?
Na nama je da damo sve od sebe, da se ponašamo onako kako želimo
da se ponašaju prema nama. A svatko od nas snosi odgovornost kako
će zaprimati tuđe riječi, djela ili kritike. Ne može mene netko
uvjeriti da ne vrijedim, da nisam dovoljno dobra ukoliko mu ja
sama to ne dopustim. Ne može mi netko reći da nešto radim
pogrešno i da je njihov način ispravniji od moga.
Svaka riječ nosi svoju energiju, to ste nadam se već svi
usvojili. Imaš tih nekih ljudi koji svoj sjaj dijele sa
drugima velikodušno. Koji ti s dobrim namjerama upućuju riječi i
pomažu ti djelima. Imaš i onih koji svoje namjere zapakiraju u
najljepši papir, a ispod njih su riječi oštre kao mač, stvorene
da paraju tvoju kožu i dušu. One koje ti automatski naprave
blokadu u glavi da od šoka, bijesa i tuge ne uspiješ izustiti
niti a, a već si zaglibio u negativi jer si im dopustio da te
taknu. Zašto?
Zašto ti je i dalje bitno što će oni ili bilo tko reći? S druge
strane zašto neki ljudi imaju konstantnu potrebu komentirati sve
što se događa ili sve što drugi ljudi rade? Zašto smatraju da su
kompetentni, uzvišeniji ili bolji od ostalih?Zašto ne nauče
zašutjeti?
Zato što im očigledno nitko na dovoljno jasan način nije rekao da
zašute. Nitko im nije rekao da je njihovo crnilo ono što oni
misle o nama ili drugima. Da je njihov problem i njihov
kompleks kada ništa na svijetu ne ”odobravaš” i ne smatraš
dovoljno dobrim. Ukoliko im zaista nitko nije jasno pokazao
da je njihovo mišljenje sasvim nebitno za nečiji opstanak,
normalno da će se i dalje smatrati ”odabranima” da šire
svoje mudrosti (komplekse) i guše negativom druge ljude.
Uzmimo pet različitih osoba i stavimo ih, pokusa radi, u jednu
prostoriju. Jedan od njih neka bude glasna, naprasna osoba, puna
tanašnog samopouzdanja, uvjerena da može sve tako što pretjerano
naglašava vlastite sposobnosti. Zatim, uzmimo čistu
suprotnost, osobu koja se boji svoje sjene, koja i dalje slijepo
vjeruje svemu što drugi prezentiraju kao univerzalnu istinu.
Osobu koja nikada ništa nije napravila misleći isključivo svojom
glavom.
Uzmimo tu i osobu koja je kao vjetar. Malo ode na jednu, malo na
drugu stranu. Jedan dan ima svoje ja, drugi dan ima tuđe ja, ali
ga ne dira previše mišljenje drugih o njegovoj flegmatičnosti i
promjenjivosti. Stavite još jednu osobu, onu koja je
svjesna sebe, onu koja se cijeli život bori po nekom svom sistemu
i principima i ima svoje čvrsto ja. Kao šećer na kraju, dodajte i
tu osobu koja je izuzetno nametljiva , ne samo egocentrična, nego
i puna lažne mudrosti i zaista energetski naporna u tjeranju vode
na svoj mlin.
Što mislite, tko će prvi popustiti pod pritiskom? Hoće li se
desiti to da će svi postati vidno nervozni i živčani, krenuti se
svađati jer se osjećaju bespomoćno i manje vrijedno? Hoće li taj
pojedinac koji ima sebe uspjeti odmaknuti negativu i maknuti
fokus sa negativnih riječi? Je li moć persuazije ovog egocentrika
toliko jaka da i ovoga koji ima svoje čvrsto ja uspije na tren
uvjeriti da je njegovo mišljenje ispravnije?
Ovaj koji je glasan i naglašava svoje sposobnosti vjerojatno će
se s egocentrikom boriti za nadmoć. Od silne buke neće niti
slušati mišljenje onoga koji ima svoje ja. Onaj koji se boji
svoje sjene još će se više sakriti u sebe, odmaknuti u kut i
prihvatiti mišljenje onoga koji u dvoboju ”pobijedi”. Ovaj
promjenjivi, flegmatični pojedinac će se radi mira u prostoriji
prikloniti bilo kome, jer njega odveć ni ne dira. A ovaj koji
zaista ima svoje ja? Neće ga nitko uvjeriti da njegov put
nije ispravan. Osoba svjesna sebe i kompleksnosti drugih
ljudi znati će se nositi sa težim osobnostima, sa onima
nepotpunima.
Ako ja odlučim da mene taj susret ne može uznemiriti, neće. Ako
ja odmaknem te egocentrične riječi i loše pokušaje uvjeravanja,
oni neće postići svoju svrhu. Jer ja znam da osoba koja sebe
bahato stavlja u prvi plan obično i je najnesretnija i
duboko nezadovoljna. Ta osoba može na sebe nabaciti bilo kakvu
krinku sreće i uspjeha, ali neuspjeh i tuga se jasno očitava na
duši, u očima i u ponašanju pojedinca. I ne, ne mora ona tada
niti govoriti nešto kontra drugih, dovoljno je samo slušati i
promatrati kako govori o sebi.
Isto tako, osoba koja je izuzetno nametljiva, koja uvijek tjera
vodu na svoj mlin svojim postupcima zapravo dokazuje da nikada
nije uspjela natjerati vodu na svoj mlin. Nikada zaista nije
imala kontrolu nad sobom ni vlastitim životom, tako ni nad
drugima. A to je osoba koja zapravo najviše žudi za tim da ima
kontrolu nad sobom. Osoba duboko nesretna i zbrčkana od
glave do pete koja si ne želi dopustiti da shvati ono
jednostavno. Nemamo kontrolu nad drugima, nemamo kontrolu
nad događajima. Moramo naučiti uzeti život u svoje ruke i imati
kontrolu nad svojim mislima i postupcima.
Ne, nije to lagan proces. Da, izvrnuti ćeš si cijeli svijet
naopako, stotinu puta padati ne bi li uspio shvatiti i
primijeniti nešto nazigled tako jednostavno. Možemo jedino
kontrolirati i upravljati vlastitim mislima a zatim postupcima.
Možemo odlučiti hoćemo li dopustiti drugima da nas uznemiravaju
svojim bijesom, nedoumicama, dosadom, problemima,
negativom. Moramo shvatiti da svaka loša upućena
riječ/kritika ili poruka ne znači nužno da s nama nešto ne valja.
Najprije dobro sagledaj od koga je upućena. Zatim sagledaj sebe i
svoje postupke i naučiti ćeš razlikovati stvarne kritike od onih
negativnih, poslanih da te bacaju na dno.
Vibriraj pozitivno, zamijeni negativno za sunce, za lijepu gestu,
dobru knjigu, meditaciju, glazbu. Pjevaj dušom, srcem, usnama.
Pleši cijelim svojim bićem. Uključi se kada ti paše, kada si
okružen samo pozitivnim ljudima koji iz tebe izvlače ono
najbolje. Isključi se kada ti je loše. Isključi se kada si
okružen ljudima koji te žele obeshrabriti umjesto podizati.
Isključi se kada ti govore da ne možeš. Ili im nauči reći kada da
zašute. Nauči im pokazati da njihove riječi ne dopiru ni do
tvoga uha, kamo li do glave.
Vibriraj pozitivno i prihvaćaj samo pozitivno. Negativnog imamo
svi u sebi ponekad ali učimo se oduprijeti tome svaki dan, učimo
se gledati i to negativno kao neku pouku.
Ti imaš moć, znaš to. Svjestan si duboko u sebi da si jedini
kreator svog života. Da one koje puštaš u život sam biraš.
Stoga, snosi odgovornost za vlastite riječi, trudi se da su one
pozitivne kao i misli.
I čovječe, ne daj na sebe. Ne daj da te ruše ti koji te nisu
gradili. Ne daj da te obeshrabre ti koji nisu ni sidro iz mirne
luke dignuli. Ne daj te uvjeravaju da tvoj put nije ispravan.
Nisu oni ti. Ne možeš njih promijeniti jer ne događa se ta
unutrašnja promjena silom.Ali, možeš promijeniti sebe i ne
dopustiti im da ti kradu mir.
Shvatio si, ti imaš moć formulirati sve kritike u gorivo za
dalje. Shvatio si, tvoje riječi neka sjaje, sjajit će i tvoja
budućnost.
Imaj svoj mali svijet, u kojemu pozitivno tkane misli
pretvaraš u kreativna i lijepa djela. Tad će nastati
potpuna preobrazba, tad ćeš shvatiti što znači imati mir.
Marija Lombarović
