Naša uvjerenja o nama i našem potencijalu uvelike određuju naš uspjeh i u privatnom i u poslovnom okruženju. Mogu nam otvoriti vrata prema prilikama o kojima se nismo osudili ni sanjati, ili nas uvjeriti u to da ne zaslužujemo ništa od onoga što ne želimo
Svatko od nas provodi određeno vrijeme izgubljen u svojim
mislima ili ponekad čak razgovarajući sam sa sobom. Te misli, ako
su negativne i ako ih ne kontroliramo, stvaraju isto tako
negativna uvjerenja o nama samima, a ona se očituju u našem
ponašanju i našem uspjehu.
Koje su najčešće misli koje nas ograničavaju?
“Ne mogu”
Kad trebamo donijeti neku važnu odluku suočit ćemo se s izazovom
bi li se trebalo odlučiti na promjenu ili stvari ostaviti
onakvima kakve su bile. U to će se vrijeme javiti barem stotinu
razloga kojima ćete sami sebi pokušati dokazati da niste spremni
na promjenu jer ne vjerujete da možete podnijeti neku od promjena
koju ona donosi. Ti će se razlozi činiti logičnima i
opravdanima.
No ako počnete kopati dublje, shvatit ćete da je najvažniji
razlog za vaše dvoumljenje upravo strah – od promjene, od izlaska
iz zone ugode, od rizika – od nepoznatog.
Strah izvire iz bivših negativnih iskustva i upravo zato se
trebamo prisjetiti da su te stvari ostale u prošlosti. One ne
znače da će i budućnost biti ista, upravo zato što ni mi nismo
više iste osobe.
“Nemam vremena”
Mnogo ljudi ima problema s time što ne zna rasporediti svoje
vrijeme, jer zaboravljaju da ono ovisi o našim izborima,
prioritetima i energiji. Dobar dio dana utrošimo radeći stvari
koje nam uopće nisu potrebne ili koje nas potiču da se osjećamo
loše. Možda si zapravo ne želimo uzeti vremena jer se bojimo
promjene? Možda namjerno gubimo vrijeme.
Je li zapravo potrebno toliko dugo gledati televiziju? Moramo li
potrošiti sat vremena na društvenoj mreži? Moramo preuzeti
odgovornost za to kako trošimo svoje vrijeme jer smo si sami
krivi što ga “nemamo”.
“Drugima to uspijeva, ali meni neće”
Ta misao često se nadovezuje na onu: “Ja nisam dovoljan”, a to je
najgora misao koju o sebi možete imati. Ona pobuđuje strah i
najgora iščekivanja.
Ona govori o tome što mislimo o sebi i kakvo je naše
samopouzdanje. Čak i ako nemamo vještina ili alata da obavimo ono
što moramo, uvijek postoji način. Ali ako trošimo vrijeme za
samosažalijevanje, nećemo ga imati vremena tražiti.
Svi se mi prije ili kasnije susrećemo sa strahom, ali moramo
upamtiti da nas on uči. Nema uspjeha bez ponekog neuspjeha.
Jedino što možemo je suočiti se sa strahom i hrabro krenuti
dalje.
Možemo li promijeniti naše misli?
Naravno. Ni negativne misli nisu se razvile preko noći, pa tako
neće ni pozitivne. Trebat će vremena i upornosti. Svoje misli
mijenjamo tako da ih postanemo svjesni i aktivno radimo na tome
da prestanemo razmišljati o njima. Drugim riječima, svaki puta
kad shvatimo da razmišljamo o nečemu što ne možemo, ne želimo ili
čega se bojimo, prekinemo taj tijek misli, i usredotočimo se na
stvaranje misli s tom istom temom, ali sa sretnim završetkom. Ono
što nas muči u svojoj glavi pretvorimo u lijepo iskustvo u kojemu
mi pobjeđujemo. To vježbamo tako dugo dok nam pozitivne misli ne
postanu prevladavajuće.
