Laik teško može povjerovati da se u svakom momentu, u skladno dizajniranoj strukturi koju zovemo ljudski organizam, odvija mnoštvo ratova!
Na jednoj strani su snage koje neprestano napadaju iz vanjske
sredine (različiti mikroorganizmi, kemijski i fizički štetni
utjecaji potpomognuti lošim navikama i stilom života), a na
drugoj su zaštitni sistemi – vojska projektirana da se s ogromnim
potencijalom suprotstavi napadu.
Ovaj zaštitni sistem, poznat i kao imunološki sistem, skup je
svih odgovora organizma na različite štetne utjecaje. Zahvalno je
usporediti ga sa vojskom, što zbog brzine i funkcionalnosti, što
zbog uigranosti i točnosti. Formacije koje u njemu figuriraju
postavljene su u borbene linije.
Prvi bedem – enzimi
Štetni činioci prvo nailaze na kiselost našeg kožno-sluzokožnog
omotača (pH 5.5, što je previše kisela sredina za njihov
opstanak), kao i na niz enzima koji se u njemu nalaze, od kojih
je istaknutiji predstavnik lizozim.
U normalnim okolnostima, ova barijera je u stanju organizmu
pružiti kompletnu zaštitu. Međutim, ponekad i zakaže, što je
najvećim dijelom povezano s lošim stilom života.
Drugi bedem – makrofagi
Nakon ove barijere, štetni faktor naići će na vojsku tkivnih
makrofaga. Makrofagi pripadaju grupi stanica bijele krvne loze.
Njihov zadatak je da pojedu sve strukture koje ne prođu
identifikacijski test koji prolaze normalne strukture organizma.
Kada makrofag pojede nekog uljeza, automatski sa “pali” alarm
koji u to područje doziva još makrofaga, ali i druge jedinice
koje su sposobne sudjelovati u obrani organizma. Komunikacija se
odvija putem niza proteinskih supstanci označenih kao citokini i
interferoni.
Oko 10-15% limfocita pripada elitnom “odredu” NK stanica (natural
killer cells – stanice “rođene ubojice”). Ove stanice posjeduju
prirodnu sposobnost lize (uništavanja stanica tumora, stanica
inficiranih virusima, ali i samih mikroorganizama). Ove stanice u
citoplazmi imaju granule (kesice) s ubojitim tovarom enzima.
Treći bedem – leukociti
Ubrzo će u pomoć makrofagima stići i granulociti (također iz
grupe stanica bijele loze) kojima ime potiče od “naoružanja” koje
posjeduju. Ovi “ratnici” nose naročite kesice (granule) ispunjene
za neprijatelje smrtonosnim enzimima. Odgovor granulocita sa
svoje strane još pojačava alarmni mehanizam.
Na kraju će se na poprištu pojaviti i vojska T i B limfocita koja
predstavlja i najjači vid obrane organizma. B limfociti naoružani
su mehanizmom za proizvodnju antitijela (kojih ima pet klasa).
Antitijela na različite načine sudjeluju u sukobu: direktno
razarajući napadača ili u kompleksu s drugim strukturama, kao na
primjer, sistem komplementa. S druge strane, T limfociti mogu
biti “obučeni” da reguliraju djelovanje ostalih podsistema
(regulatorna klasa), da spriječe prejak odgovor imunološkog
sistema (supresorski) ili pak da djeluju u direktnoj borbi s
mikrobima (NK stanice).
Najzanimljiviji
detalj u vezi s ovakvim sistemom obrane jest njegova memorijska
sposobnost. Svaki put kad se jedan od “vojnika” aktivira, on se
umnoži u dvije jednake kopije (dva “blizanca”) od kojih jedna ide
na “ratište”, a druga u “vojarnu” (limfo-epitelna tkiva i organe)
da uzbuni i ostale. Tako organizam stječe sposobnost da pri
svakom sljedećem napadu odgovori brže i efikasnije.
Bakterijski mikroorganizmi ne moraju obavezno biti i agresori
u organizmu. Naprotiv, mnogo je veći broj onih koji u organizmu
imaju važnu biološku funkciju. Zdrava osoba na koži nosi oko
bilion bakterija, u ustima 10 milijardi, a u probavnom traktu čak
100 biliona. Njihove funkcije su različite, ali neke od
najvažnijih su sinteza vitamina, koenzima, proteina… Problem
nastaje kad se otpornost organizma smanji, a neki od ovih
mikroorganizama se nađu “gdje im nije mjesto” (van svog
fiziološkog staništa).
Virusni napad
Sljedeći tekst predstavlja jednostavan prikaz samo jednog od
načina na koji virusi napadaju organizam.
Određeni virusi posjeduju sistem koji ih “navodi” baš prema
određenom tipu stanica što se u biologiji naziva fenomen
tropizma. Došavši do same stanice, samo ukoliko je usput
neometeno prošao pored svih linija odbrane, virus “parkira” svoje
“specijalno vozilo” (kapsid) uz sam zid stanice.
Zatim se na mjestu dodira kapsida i stanice stvara otvor u vidu
tunela kroz koji će genetski materijal virusa, zajedno sa
odgovarajućom “tehničkom opremom” (biomolekularne enzimske
mašine), ući u unutrašnjost stanice.
Nakon toga virus zaposjeda jedro, “komandni centar” stanice, a
zatim potiče proizvodnju novih i istovjetnih virusnih gena s
odgovarajućom “tehničkom opremom”, koja je jednaka matičnoj
virusnoj čestici. Također se svakom od novih virusa, kojih može
biti i do stotinu, stvara “vozilo” koje će ga čekati na izlasku
iz stanice.
Ovako “izrabljena” stanica propada pošto je virus napusti, a
svaka od novostvorenih virusnih jedinki, sada u unutrašnjosti
organizma, kreće u potragu za novom žrtvom kako bi se proces
ponovio.
Jak imunološki sistem u stanju je izboriti se s virusnim
napadima, a sposobnost s kojom to čini je zadivljujuća.
Uvjetna nepobjedivost
Ovako sposoban imuni sistem ipak nije i nepobjediv. Neprijatelj
kojeg ne može pobijediti jest ljudska upornost i ustrajnost u
lošim navikama, u pogrešnom stilu života. Dugotrajno
iskorištavanje ovog sistema bez unošenja kroz hranu odgovarajućih
građevnih elemenata i bez “davanja oduška” u vidu sna, dovodi do
njegovog preopterećenja i iscrpljivanja, a samim tim i do
obolijevanja.
U određenim situacijama ovaj zaštitnik organizma može postati
njegov ljuti neprijatelj, a tada vrlo brzo dovodi do teških
oštećenja (bolesti auto-imunosti). Sreća je da se ovo rjeđe
događa.
Važno je tijelu pružiti dovoljno odmora, kvalitetnu prehranu s
dosta vitamina i minerala (žitarice, voće, povrće i orašasti
plodovi), te smanjiti izloženost stresnim situacijama (koliko je
moguće izbjegavati stresne situacije ili, kada doživimo stres,
pravilno reagirati), kao i štetnim utjecajima modernog stila
života (duhanski dim, zagađenje okoline, alkohol, kava,
industrijski proizvedena hrana i nezdravi slatkiši).
Tada će obrambene moći organizma biti na zavidnoj razini tijekom
čitavog života, a samim tim će i život čovjeka biti uspješniji i
kvalitetniji.
Usput, upitajmo se: Kako je nastao imunološki
sistem?!
Ovo je bio samo krajnje pojednostavljen prikaz dosadašnjih
saznanja o funkcioniranju ove začuđujuće dobro organizirane
vojske koju zovemo imunološki sistem. Ono što se može na prvi
pogled zapaziti jest da je ovaj izuzetno inteligentan sistem
obrane organizma bolje organiziran od najmodernijih vojski koje
je čovjek do sada imao.
Njegov nastanak apsolutno se ne može objasniti široko
rasprostranjenom teorijom evolucije. Ni uz pomoć najživlje mašte
ne može se prihvatiti ideja da su ovi složeni sistemi mogli
nastati “sami od sebe”, spontanim usavršavanjem putem
akumuliranja genetskih grešaka.
Više je nego očigledno da je imunološki sistem nevjerojatno
složeni “patent” i “inženjersko rješenje”. Zbog toga, još više,
trebamo poštovati i čuvati ovaj veliki dar koji smo dobili.
Vladimir Ostojić/znakoviporedputa
