Plaža El Pedocin u Trstu, stara 114 godina, svojevrsna je institucija koja se predstavlja kao posljednja plaža u Europi na kojoj se muškarci i žene odvojeno kupaju, iako, kako se čini, na zadovoljstvo obaju spolova.
U Trstu, gradu uz samu granicu s bivšom Jugoslavijom, okončanjem
Hladnog rata i proširenjem Europske unije mnoge su
višedesetljetne barijere između Istoka i Zapada pale, no na jednu
od njih ova luka na jadranskom sjeveroistoku i dalje je ponosna:
riječ je o bijelom zidu koji dijeli muškarce i žene na plaži
Bagno Alla Lanterna, koji je čini jedinstvenom po tome što je to
posljednja europska plaža na kojoj se odvojeno kupaju pripadnici
različitih spolova.
“Možda zvuči paradoksalno, no zid nas čini slobodnijima, a ne
manje slobodnima”, komentira Sabrina Pecchiari, učiteljica u
osnovnoj školi i redovita korisnica plaže.
Plaža, lokalnom stanovništvu poznata kao El Pedocin, osnovana je
1903., u vrijeme dok je Trst bio pod austrougarskom
vladavinom. Ostala je institucija tijekom turbulentne povijesti
grada tijekom 20. stoljeća, uključujući tu i dva desetljeća
fašističke vladavine gradom te angloameričku
okupaciju od 1947. do 1954.
Muškarci i žene na njoj su prvo bili odvojeni ogradom, a kasnije
je ona zamijenjena zidom. Ograda između spolova pala je samo
jednom, 1959., kada je pomaknuta kako bi žene dobile više mjesta
za sebe u odnosu na muškarce.
“Žene vole ovo mjesto jer im omogućuje privatnost”,
kaže Micol Brusaferro, novinarka koja je napisala dvije
knjige o legendarnoj plaži. “Bez ijednog muškarca u blizini,
pokoji kilogram viška ili ne baš savršene noge ne predstavljaju
problem”, navodi.
U zemlji koja umnogome njeguje šovinistički odnos prema
ženama, gdje je vanjski izgled vrlo važan, a žena je cijelo
vrijeme pod pritiskom propitivanja o tome kako izgleda, El
Pedocin osigurava bijeg od društvene more: na njoj i
osamdesetogodišnjakinje mogu hodati u toplesu ili nositi bikini,
ako to žele, ističe Brusaffero.
Muškarci pak, s druge strane, cijene El Pedocin “jer im daje
trenutke slobode od njihovih dosadnih žena”, kaže Gianmarco, koji
se ne želi predstaviti punim imenom, dok njegov otac Elio klima
glavom slažući se.
Plaža je otvorena cijelu godinu, a tijekom ljeta privuče
dnevno oko 3.000 osoba. Na nju se rado dolazi i stoga
što je u blizini centra grada, a i cijena ulaznice
je samo 1 euro.
Njen naziv Pedocin dolazi od imena školjki koje su nekada tu
obitavale, koje se na Jadranu lokalno nazivaju pedoče,
a riječ je o dagnjama.
Podjela plaže na ženski i muški dio ukida se samo jednom u
godini, kada se održava ljetna zabava, ispunjena pićem i plesom.
O tome svjedoči i dokumentarni film snimljen o El Pedocinu, koji
je debitirao na filmskom festivalu u Cannesu 2016. te
postigao izniman uspjeh u lokalnim kinima.
