Samo uzimanje psa možda vam se čini kao jednostavan i beznačajan čin, ali nije tako. To je čin koji će vas obvezati da tokom sljedećih deset i više godina preuzmete ulogu "roditelja" te (na početku) mlade, nježne i preplašene životinjice i čiji ćete razvoj trebati usmjeravati
Imati, općenito, kućnog ljubimca nešto je što preporučam svakome, ali najviše od svega – pas je moj izbor br. 1. Možda zato jer ga i sama imam pa sam se navikla na taj osjećaj, možda zato jer sam tip osobe kojoj više odgovaraju psi,… ne znam. Ali bez obzira, kao svaki drugi ljubimac, tako je i pas najbolji i u svojim manama i vrlinama, nema mu premca (hehe).
Prošlo je već skoro šest godina od kada smo moja obitelj i ja udomili malenog križanca iz azila za nezbrinute i napuštene pse i mogu vam reći da nam se od tada život promijenio za 360 stupnjeva, u pozitivnom smilsu naravno!
Svaki početak je težak, tako je bilo i u našem slučaju. Privikavanje psa na nas, privikavanje nas na psa…
Potrajalo je cca dva tjedna i bome su to bila dva luda i nezaboravna tjedna. Ali sada kada ih se sjetim, uvijek se nasmijem do suza (iako mi tada i nije baš bilo do smijeha). Nikada prije nismo imali psa i, priznajem, pomalo smo nepripremljeno “uletili” u sve to te smo imali, kako se kaže, “vatreno krštenje”.
Trčanje za psom po kući dok on “u hodu” obavlja brižan nuždu bila je naša svakodnevna aktivnost tih dva tjedna, pronalaženje izgriženih cipela i tenisica po kući, itd. Ali, nakon ta ključna dva tjedna, on se naučio na nas i “naučio nas je” kako ga naučiti određenim stvarima i od tada nadalje sve je krenulo svojim normalnim tijekom.
I moram vam reći da je jako poseban osjećaj kada znaš da uz tebe kroz život prolazi i tvoj “najbolji prijatelj”, da si dobio mogućnost “odgojiti ga”, pružiti mu dom, sigurnost, podijeliti s njim sve svoje životne trenutke (i one lijepe i one manje lijepe), a ponajviše od svega – osjetiti tu zahvalnost koje ti ljubimac uzvraća svakim danom, svakog sata i u svakom trenutku. To je nešto neprocjenjivo!
I zato sam malo istraživala i napisala ovaj članak kako bih vas malo upoznala i pripremila barem na ona prva i najvažnija pitanja prije konačne odluke oko kupnje/nabavke vašeg budućeg psa (za koja bi mi bilo drago da sam i ja malo bolje “prostudirala” prije nego sam se upustila u tu životnu avanturu).
Samo uzimanje psa možda vam se čini kao jednostavan i beznačajan čin, ali nije tako. To je čin koji će vas obvezati da tokom sljedećih deset i više godina (ovisno o pasmini, ali i individualno o psu) preuzmete ulogu “roditelja” te (na početku) mlade, nježne i preplašene životinjice i čiji ćete razvoj trebati usmjeravati (kao i kod djeteta).
Ukoliko ste se odlučili za psa, raspitajte se malo i pokušajte saznati s kojim biste tipom psa mogli najbolje živjeli, odnosno koji bi vam tip psa najbolje mogao odgovarati (s obzirom na vaše životne navike i općenito način života, živite li u stanu/kući, u gradu/predgrađu/selu itd.).
Razgovarajte s ljudima koji već imaju psa, uzgajaju pse ili se na bilo koji drugi način bave psima. Saznajte što misle o pasmini kojoj pripada njihov pas ili pasmini kojoj pripada pas kojeg biste željeli kupiti. Postoji niz odličnih dokumentaraca na youtube-u Dog Breeds (najdostupniji je izvor, ali prikazuje se također i na Max Tv-u, kome je dostupan) gdje stručnjaci, uzgajatelji i vlasnici pasa pričaju o pojedinim pasminama, daju savjete, upute u njihove mane i prednosti itd.
O pravoj dobi štenca za kupnju vode se rasprave, ali prema općem mišljenju, starost od osam do dvanaest tjedana je najbolja (tako je i meni savjetovao veterinar jer je prije tog perioda štene još uvijek nedovoljno imuno na razne pseće nametnike i bolesti, još nije spremno na odvajanje od majke i sl.). Uglavnom, nakon tog perioda, trebali biste očekivati zdravo i razigrano štene, sigurno od crijevnih i inih nametnika, bez straha i nesigurnosti.
Jedna od najranijih odluka jest odabir između mužjaka i ženke – koga odabrati? Moja obitelj i ja smo dosta krivom logikom krenuli u odgovaranje na to pitanje.
Mislili smo “ma obavezno mužjaka jer ženke imaju menstruacijski ciklus, pa je to problem (straaašaan problem), kako ćemo mi to?! S mužjakom ćemo imati manje obveza i problema…” Joj, kako smo pogriješili, ajoj ajoj. Dođe mi da se sada tako slatko nasmijem i lupim se po glavi (hehe). Sve navedeno naravno da je “ispalo” na kraju kao potpuno krivo i potpuno suprotno!
Mužjaci više vole biti vani, izlaziti u šetnje – uglavnom, puno su aktivniji i traže dosta kretanja, bavljenja aktivnošću, trčanja itd. Puno su nemirniji i energičniji (pogotovo u vrijeme tjeranja ženki) i očekujte malo više posla oko njihove dresure.
Ali, činjenica je da su izvrsni kada se u tome uspije. Ženke su mirnije, umiljatije, manje su aktivne i traže manje aktivnosti od mužjaka, uzica za pse vam za ženke (barem koliko sam se osobno uvjerila) uopće ne treba. Imaju ciklus tjeranja dvaput godišnje, što je popraćeno malom uznemirenošću i izljevom strasti, ali i čestim “posjetama” pasa (mužjaka) iz susjedstva.
Ako vam mirnoća i umiljatost odgovaraju, ženka će vjerojatno postati vaš budući obiteljski ljubimac. Također je manje vjerojatno da će ženka biti agresivna, iako je dominacija više osobina pasmine nego spola pasa. Ono što vas može navesti da uzmete ženku jest i to što se one uglavnom nude po nižoj cijeni. U svakom slučaju, izbor je na vama i vašim preferencijama.
Kad uzimate štene, važno je da odaberete ono koje je živahno i ima čiste oči, kažu veterinari i stručnjaci. Također, čist mora biti i nos, a u ušima ne bi smjelo biti ušne smole. Dlaka mu mora biti čista i ugodna na dodir (miris je ipak relativan pojam, jer ako ga možda uzimate iz azila kao ja ili sl., sigurno neće biti mirisna; znam iz osobnog iskustva. No to nije ništa neriješivo – malo šampona za pse i to je to). U svakom slučaju, obratite pozornost na prisutnost bilo kakvih oblika ozljeda, nepravilnosti i sl. kako biste bili potpuno sigurni da uzimate zdravo štene.
Često se ljudi pitaju i zašto kupiti psa bez rodovnika. Za početak, uštedjet ćete najmanje 10% cijene, ali, istovremeno, ukoliko se odlučite za psa bez rodovnika, nitko vam neće moći jamčiti kakvog ste psa kupili. Zato prije kupnje psa, dobro razmislite koliko vam je rodovnica važna.
Kao što sam već spomenula, postoji i mogućnost da udomite psa. Obično je riječ o križancima, koji su, tvrde poznavatelji i stručnjaci, inteligentni i zahvalni. No, s druge strane, s njima istovremeno dosta riskirate da ne izraste u psa kakvog ste željeli s početka.
Što god na kraju odlučili, najvažnije je da imate na umu da je pas velika odgovornost i obveza (neovisno o veličini pasmine, hehe). Manji pas je manja možda malo manja obveza jer mu npr. treba manje prostora, manje hrane i ne morate se brinuti da će vas srušiti ukoliko od sreće skoči na vas (hehe). Ali odgovornost je uvijek ista, nemojte se zavaravati.
Ali, pas je i jedno veliko zadovoljstvo i sreća u vašem domu. Nitko vam se neće toliko razveseliti kada dođete kući bez obzira jeste li se ljutili na njega ili ne, jeste li bili vani 5minuta ili 5 sati, razina veselja i sreće s kojom vas vaš pas iznova dočekuje je nevjerojatna!
Ali opet, odlazite li na putovanje ili sl., morate imati na umu da imate obvezu unaprijed se informirati o mjestu gdje idete (jesu li ljubimci dozvoljeni ili ne) ili psa možete ostaviti u tzv. “hotelu za pse” i sličnim mjestima namjenjenima upravu čuvanju vašeg psa za vrijeme vašeg odsutstva, dok se ne vratite.
U svakom slučaju, dobro razmotrite prednosti i mane svoje odluke, kako kasnije ne biste imali nedoumica ili grižnje savjesti oko svoje nedovoljno promišljene i brzoplete odluke. Ukoliko ste spremni na sve navedeno, uskoro ćete postati sretniji i bolji čovjek, zadovoljniji sobom i ispunjeniji. I više nikada nećete biti sami jer će vaš “najbolji prijatelj” uvijek biti uz vas…
