Nelson tvrdi da osjećaj izlaska iz tijela koji neki ljudi doživljavaju nastaje zato što se u mozgu isključuje temporoparijetalni dio mozga pa on više ne može odrediti položaj tijela u prostoru
Autor knjige ‘The spiritual Doorway’ i neurolog Kevin Nelson kaže da je opsežno istraživanje provedeno 1997. pokazalo da je ‘near death experience’ ili
NDE doživjelo oko 18 milijuna Amerikanaca. Prema rezultatima studije,
neki su ga doživjeli tijekom zastoja srca, no većina ga je iskusila za
nesvjestice.
‘Oko 37 posto svih Amerikanaca u životu barem jednom padne u nesvijest
pa smo pretpostavili da je NDE zapravo prilično uobičajena pojava’,
objasnio je Nelson.
‘Postoje tri stanja svijesti: budno, san izvan REM-a i san u REM fazi
(REM je normalno stanje spavanja koje karakterizira brzo pomicanje očiju
– Rapid eye movement). Međutim, među njima ne postoje apsolutne granice
– ona se mogu miješati, a najčešće se to zbiva između REM-a i budnosti.
Dvadeset do 25 posto ljudi u nekom trenutku iskusi neku vrst mješavine,
odnosno rubnog stanja svijesti. Otkrio sam da prekidač u mozgu koji
regulira ova tri stanja drukčije funkcionira kod ljudi koji su doživjeli
NDE.
Ti ljudi češće zaglavljuju između REM-a i budnog stanja. Dakle,
čini se da su skloni takvoj vrsti iskustava. Ova sklonost prenosi se u
obitelji.’
Nelson smatra da su stanja tik do smrti najsličnija pojavi koja se često naziva lucidnim snovima. ‘Mjerenja valova mozga pokazuju da su lucidni snovi stanje između REM-a i
budnosti. Tijekom REM faze dorsolateralni prefrontalni korteks se
isključuje. Budući da je to izvršni, racionalni dio mozga, možemo
razumjeti zašto su snovi tako neobični.
Međutim, ako se dorsolateralni
korteks uključi za vrijeme snova, čovjek postaje svjestan da sanja. To
je nešto poput buđenja usred snova. Kada je tijelo u krizi tijekom
NDE-a, mozak klizi iz svjesnog u nesvjesno stanje te za trenutak može
zapeti u graničnom području REM-a i budnosti kao u lucidnim snovima.’
Prema Nelsonu, svjetlo na kraju tunela koje se često vidi u NDE-u
zapravo nema ništa sa samim stanjem tik do smrti već s osjetom vida. ‘Primjerice, tijekom nesvjestice ljudima pada mrak na oči, jer oči ne
dobivaju dovoljno krvi pa prestaju funkcionirati iako mozak još uvijek
radi.
Budući da se isključuju od periferije prema središtu, čini nam se
da gledamo kroz neki tunel. Svjetlo koje ljudi vide ima nekoliko izvora.
Prije svega oči zbog nedostatka krvi uspijevaju vidjeti samo svjetlo.
Osim toga, kada mozak upada u REM stanje svijesti, vizualni se sustav
snažno aktivira i vidimo svjetlost.
Nelson tvrdi da osjećaj izlaska iz tijela koji neki ljudi doživljavaju
nastaje zato što se u mozgu isključuje temporoparijetalni dio mozga pa
on više ne može odrediti položaj tijela u prostoru. ‘Švicarski
istraživač Olaf Blanke uspio je elektrodama uključiti i isključiti
temporoparijetalni dio mozga žene i time izazvati osjećaj lebdenja izvan
tijela i nazad…
REM isključuje temporoparijetalno područje pa u
stanju između REM-a i budnosti lako možemo doživjeti izlazak iz tijela.
Ti su doživljaji česti kod rubnih stanja – lucidnih snova, narkolepsije,
nesvjestice i paralize sna. Ja to nikada nisam doživio, a volio bih da
jesam.’
Ideja da se NDE događa tijekom kliničke smrti rezultat je
nerazumijevanja; ljudi kažu klinička smrt, a zapravo misle na zastoj
srca, upozorava Nelson. ‘Kada vam srce prestane raditi i prekine se dotok krvi još najmanje 10
sekundi ne gubite svijest, a oštećenja mozga ne nastaju još 30-ak minuta
nakon što se protok krvi smanjio za 90 i više posto.
Dakle, kada
doživljavamo NDE, zapravo nismo mrtvi. Ljudi vole reći da su ova
iskustva dokaz da svijest može postojati neovisno o mozgu, poput duše
koja živi nakon smrti. Nadam se da je to istina, međutim, to je stvar
vjere, za to ne postoji dokaz. Ljudi koji tvrde drugačije koriste lažnu
znanost kako bi dali lažne nade, a ja mislim da je to zavaravanje i u
krajnjoj liniji okrutno.’ Nelson ističe da njegovi rezultati nisu u sukobu s vjerskim uvjerenjima.
‘Mene zanima kako mozak radi tijekom duhovnih iskustava. Odgovor na
pitanje ‘zašto’ ostavljam drugima. Ja sam čovjek otvorena uma. Mislim da
je važno biti nepristran i otvoren’, zaključio je Nelson.
