Iako žene danas uživaju sve veću jednakost na radnom mjestu, jedna se stvar nije promijenila – tvrdoglavi stav da su kućanski poslovi ženin posao.
Sjećate li se kako je izgledala rutina u vašem kućanstvu? Je li vaša uvijek majka požurila kući s namirnicama koje je kupila nakon napornog dana na poslu da bi skuhala ručak, a nakon jela pospremila stol i prala suđe? Je li i vaš otac došao kući s posla, zahvalno pojeo obrok, a zatim se povukao u fotelju i čitao novine?
Generacija je to supruga i očeva, inače vrijednih i pristojnih ljudi rođenih između tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, koji su odgojeni u uvjerenju da je za muškarca nemuževno raditi kućanske poslove.
Iako je kultura u kojoj su odrastali takvi muškarci bila razumljiva prije pola stoljeća, novi podaci pokazuju da žene obavljaju barem dvije trećine kućanskih poslova, čak i kada su one glavne hraniteljice obitelji, piše Daily Mail.
Rezultati istraživanja britanskog Economic and Social Research Councila pokazuju da, unatoč ravnopravnosti na poslu i promjenama u socijalnim stavovima, podjela kućanskih poslova nije donijela veliku razliku.
Kako je moguće da žene imaju jednak pristup obrazovanju i zapošljavanju, ali se ništa nije promijenilo da se muškarci natjeraju da ponekad glačaju ili usisavaju? Zašto bi žena s karijerom trebala nakon dugog dana na poslu navući pregaču? I, napokon, zašto se to i dalje smatra normalnim?
Ovaj je problem društvena uvjetovanost stvarana tijekom mnogih stoljeća pa su žene mirno prihvatile ulogu kućnih pomoćnica. Štoviše, na taj su dio i ponosne.
Kućanski poslovi i briga o djeci nisu ženski posao, nego je riječ o tome da svatko u obitelji obavi svoj dio zadataka. U knjizi ‘Ženska soba’ (The Women’s Room) Marilyn French raspravlja o karijeri i obiteljskom životu žena i piše: ‘Čudno je, zar ne, da svaka rasprava o feminizmu završi s tim tko će oprati suđe.’
Franch je napisala te riječi sedamdesetih. Nije li već vrijeme da krenemo dalje?
