Prošlog mjeseca građani Hrvatske, ali i ostalih zemalja regije zaboravili su na svoje razlike i krenuli nesebično pomagati ljudima čiji su životi i imovina bili ugroženi ogromnim poplavama. Istražili smo zašto nam je bio potreban bijes prirode da bi bili solidarni?
“Doniramo dnevni boravak, kuhinjski stol. Nisam u mogućnosti pomoći financijski ali ako treba pomoć pri obnavljanju doma imam dvije ruke.Trebamo se svi ujediniti i pomoći ljudima na koji god način možemo”.
Ovo su samo neke od tisuća osoba koje su se nakon poplava javljale, nudile pomoć i pružale pomoć. Jednako je bilo u brojnim gradovima Hrvatske, BiH i Srbije.
Bez obzira koliko malo sami imali, ljudi su se odricali, a sve kako bi se pomoglo onima kojima je teže od njih.
To se zove solidarnost, a tim pojmom u teoriji i praksi bavi se profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Jurić. On je u razgovoru za Media servis pojasnio što je to točno solidarnost.
“Solidarnost podrazumijeva djelovanje u korist nekog drugog bez očekivanja da će ti taj drugi uzvratiti istom mjerom. Ali naravno da u nekom smislu takvo djelovanje, solidarno djelovanje uvijek jest na tvoju korist”, kaže Jurić.
Jedan od tipičnih primjera solidarnosti je npr. zdravstveni sustav. Iako je solidarnost sama po sebi pozitivna, postavlja se pitanje zašto je potrebna prirodna katastrofa ili rat da bi se svi mi mobilizirali?
“Solidarnost je nešto što se permanentno iskorijenjuje jer je ona nespojiva s tim sistemom i ne uklapa se u ono što kapitalizam i pseudodemokracija znače; budući da taj sistem počiva na kompeticiji, preživljavanju najjačih, nekoj vrsti socijlne borbe na život i smrt”, kaže.
No unatoč tome, ponašanje ljudi za vrijeme posljednjih poplava, pokazuje da osjećaj solidarnosti kod ljudi nije potpuno zatrt. Ipak, Jurić pesimistično ističe da će se solidarnost koja je sada pokazna, lagano istopiti. Zato, kaže, treba podsjetiti da smo svi u istom čamcu.
“Treba reći da su uvjeti uvijek ekstremni budući da se naše preživljavanje mora vezati uz međusobno pomaganje naspram sistema koji zloupotrebljava sve ljude i manipulira svima nama bez obzira na naše određenje”, zaključuje Jurić.
Umjesto zaključka možda treba izreći citat: Najsretniji su oni koji pomažu drugima.
